Pontifikalna sv. misa o proslavi 850 godina posvete kotorske katedrale
Središnja proslava visokog jubileja – 850 godina posvete kotorske katedrale održana je 17. rujna 2016. Tom je prigodom pontifikalnu sv. misu predslavio kardinal Josip Bozanić, zagrebački nadbiskup u zajedništvu s brojnim biskupima i svećenicima. Prije same mise, na pjaci pred katedralom odigrano je tradicionalno kolo sv. Tripuna u izvedbi Bokeljske mornarice te uz pratnju gradske glazbe. Veliko mnoštvo vjernog puka Kotorske i Barske nadbiskupije, te brojni hodočasnici iz Hrvatske i BiH ispunili su katedralu i vanjski prostor zdušno sudjelujući u ovoj povijesnoj proslavi.
Pozdravnu riječ i dobrodošlicu svim sudionicima na početku misnog slavlja uputio je mjesni biskup, mons. Ilija Janjić, koji je između ostalog kazao: «Katedrala sv. Tripuna punih 850 godina Kristovim svjetlom obasjava ove prostore više je puta kroz povijest stradavala, ali uvijek je novom životnom radošću ustajala još ljepšom, časnijom, ljubljenom od njenoga puka koji voli ovu svoju crkvu i svednevice je sa svih strana posjećuje. Želja nam je da majka svih naših crkava, da ova katedrala nastavi bdjeti, obasjavati, i blagoslivljati naraštaje ovih prostora, za buduća pokoljenja, za buduća stoljeća».
Predvoditelj misnog slavlja, kardinal Bozanić je u nadahnutoj propovijedi naglasio kompleksni povijesni, teološki i duhovni značaj kotorske katedrale: «Danas smo se okupili ovdje, u ovoj katedrali bazilici da se spomenemo jednog posebnog datuma, koji je zabilježen i koji se pamti i koji je došao do nas: 19. lipnja 1166 godine. – tada je kotorski biskup Maio zajedno sa drugim biskupima posvetio ovaj dom Božji – prije 850 godina, i taj datum se pamti.» Kardinal se je osvrnuo i trajnost i kontinuitet katedrale unatoč burnim povijesnim prilikama: «Ona svjedoči. Mi smo okupljeni u katedrali, koja je prva crkva biskupijske zajednice: ova crkva, ova katedrala povezuje sve crkve kotorske biskupije, ona je znak zajedništva i povezivanja; ona je Domus Ecclesiae, dom Crkve, dom svih vjernika kotorske Crkve.» Kardinal je također progovorio o trajnoj prisutnosti biskupa koja seže daleko ranije u prošlost od same katedralne crkve, kao i ulogu biskupa u mjesnoj crkvi: «on povezuje biskupijsku Crkvu sa ostalim biskupijama, ostalim crkvama, kao i sa rimskim biskupom, Svetim Ocem.» «Mi govorimo o crkvi, crkvi – zgradi, ali braćo i sestre,crkva zgrada je dobila ime po onima koji se u njoj okupljaju. A to smo mi, vjernici. Stoga danas, dok slavimo posvetu ove katedrale, ove crkve, zapravo slavimo i posvetu i one žive Crkve, koja se tijekom toliko stoljeća okupljala i danas se okuplja ovdje: ta je Crkva velika Crkva: i u zajedništvu s tom Crkvom i mi smo sada ovdje. Crkva zgrada nas usmjerava prema živoj crkvi koju je želio Krist Gospodin, stoga braćo i sestre danas čestitam ovoj Crkvi, kotorskoj, njezinom biskupu, kleru, redovništvu i svim vjernicima, čitavom Božjem narodu, njezinu posvetu.»
Nadalje je kardinal Bozanić potakao sve vjernike da se nadahnjuju ljepotom ovog Božjeg doma, ali i da svojim životom svjedoče ljepotu vjere i kršćanskog poslanja. Osobito je naglasio važnost očuvanja obitelji: zajednice muškarca i žene i djece koja je «Crkva u malom». Spomenuo se je i najčasnijih sinova kotorske biskupije, među kojima se osobito ističu sv. Leopold Bogdan Mandić, bl. Ozana Kotorska, bl. Gracija iz Mula, i službenica Božju Ana Marija Marović: «Braćo i sestre, živimo u godini Milosrđa koju je želio papa Franjo. Vi trebate biti ponosni da je Sveti Otac, izabra sina ove Crkve, ove biskupije, sv. Leopolda B. Mandića za zaštitnika ove svete Godine. U travnju je njegovo tijelo doneseno u Zagreb, mogu posvjedočiti da su to bili dani posebnog Božjeg blagoslova. Toliki su osjećali potrebu da se dotaknu, jer znaju da oni koji su kod Boga, oni su najbolji prijatelji čovjeka. Čovjek koji je blizu Bogu, blizu je i čovjeku i samom sebi. Stoga se i mi danas, preporučujemo sv. Leopoldu i molimo da što bolje prihvatimo njegovu poruku, koja govori iz jedne male sobice ispovjedaonice: ona govori što znači ispovijed za jednog čovjeka, katolika.» Kardinal se je spomenuo i povijesnog pohoda blaženoga kardinala Stepinca neposredno prije Drugog svjetskog rata, kao i srdačne dobrodošlice koju su mu Bokelji iskazali kao hrvatskom metropoliti. Na kraju homilije, kardinal je potakao sve vjernike na veliku zahvalnost Bogu za sve ono što se razvilo iz veze s ovom katedralom, jer je u vjeri, kako je kazao «sve povezano, čovjek koji želi biti Božji, sve čini na slavu Božju.»
Na kraju svete mise pročitana je poruka Sv. Oca Franje upućenu kotorskom biskupu i vjernicima, u kojoj uz čestitku visokog jubileja, potiče vjernike na stalnu izgradnju žive zajednice: « Sveti otac se pridružuje Vama u molitvama zahvale za sve blagoslove kojima je Kotorska biskupija obasuta po njezinoj Katedralnoj Crkvi, koja je svjedok trajne Božje prisutnosti u njegovoj Riječi i Sakramentima. Dok promišljate o plemenitoj baštini Biskupije i slavite nasljeđe vjere koje Katedrala simbolizira, Njegova Svetost vas sve ohrabruje da obnovite vašu zauzetost kako biste bili “živo kamenje… pa se ugrađujte u duhovni Dom za sveto svećenstvo da prinosite žrtve duhovne, ugodne Bogu po Isusu Kristu” (1 Pet 2,5). »
Poslije otpjevanog Tebe Boga hvalimo, kotorski biskup mons. Ilija Janjić uz zahvalu predvoditelju slavlja i svima okupljenima, uručio kardinalu Bozaniću biskupski štap kao dar za njegov treći pohod Kotoru. «Lijepo je svaki put doći u Kotor, jer se ovdje osjeća da je kršćanstvo, katoličanstvo tako duboko zasađeno. Sve govori o našoj vjeri, ne samo ova katedrala, nego i ulice, natpisi i znakovi po gradu. I kad se prolazi zaljevom, crkve, zvonci, sve govori o vjeri, o Crkvi, sve govori o onima koji su ovdje živjeli i svjedočili. To je vaša baština, to su vaši korijeni. Nije uvijek lako nositi ovakvu baštinu, ali je časno. I ova je obljetnica poziv da ostanemo vjerni i svojoj Katoličkoj Crkvi, i da ostanemo vjerni svom identitu, onome što jesmo i po vjeri i po rodu. Da ostanemo svoji ovdje u svom Kotoru, u svojoj Boki. Čestitajući, želim da ovo slavlje bude zalog naše pripadnosti, našeg identiteta, vjernosti Bogu, te osobito u ovo vrijeme da budemo pozorni na obranu i poštovanje obitelji» kazao je kardinal Bozanić, te je uručio kotorskom biskup medaljon Sv. Ivana Pavla II, velikog zagovornika i ljubitelja našeg naroda.
Uz kardinala Bozanića i mjesnog biskupa mons. Ilije Janjića, suslavili su nadbiskup đakovačko-osječki mons. Đuro Hranić, barski nadbiskup u miru mons. Zef Gaši, hvarsko-bračko-viški biskup mons. Slobodan Štambuk, subotički biskup mons. Ivan Penzeš, apostolski administrator u Prizrenu mons.Dodo Đerđi, biskup mostarsko-duvanjski i trebinjsko-mrkanski mons. Ratko Perić, vojni ordinarij u BiH mons. Tomo Vukšić, brojni izaslanici biskupa, te brojni svećenici iz Crne Gore i susjednih zemalja. Misi su nazočili i brojni predstavnici državnih vlasti i institucija, među kojima Zvonko Kusić, izaslanik predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović, Dražen Miličković izaslanik predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića, kotorski gradonačelnik Aleksandar Stjepčević, veleposlanik u Ministarstvu vanjskih poslova Republike Hrvatske Davor Božinović, hrvatski poslanik u Evropskom parlamentu Andrej Plenković, hrvatski konzul u Kotoru Hrvoje Vuković, predstavnici Bokeljske mornarice iz Kotora i Boke, kao i Hrvatske bratovštine Bokeljske mornarice 809, iz Zagreba, Rijeke, Pule, Splita, i Dubrovnika. Uz domaće vjernike, u slavlju su sudjelovali hodočasnici iz Čakovca, Zagreba, Komina, Mostara, Dubrovnika i Bara.
Posebni sjaj cjelokupnom euharistijskom slavlju dao je prigodni zbor koji su činili zborovi: kotorske Katedrale, Katredrale sv. Nikole iz Ljeza u Albaniji, “Antivari Musica” iz Bara, te župe sv. Mateja iz Dobrote. Prisutnost pjevača iz Albanije ima i važan simbolički značaj, budući da su na samoj posveti katedrale 1166. između ostalih sudjelovala dva biskupa i dva opata iz Albanije, a veliki broj katolika u Crnoj Gori su albanske nacionalnosti. Pjevanjem su ravnali prof. Andrea Orlando Tripović i mr. Miro Kruščić, a za orguljama je bio prof. Neven Kraljić, orguljaš Zagrebačke katedrale. Liturgijsku asistenciju pružili su ministranti župe sv. Nikole u Bistri te domaći ministranti.
Fotografije: Miro Marušić