Donja i Gornja Lastva

Donja Lastva – župa Sv. Roko

Don Nikola Majić

Gornja Lastva – župa Rođenja B. D. Marije

Gornja Lastva je naselje u općini Tivat u Crnoj Gori. Prema popisu iz 2003. godine bilo je 6 stanovnika (prema popisu iz 1991. godina bilo je 13stanovnika). Gornja Lastva je malo mjesto u Boki Kotorskoj mediteranskog tipa,na brdu Vrmac koji razdvaja Tivatski i Kotorski zaljev. Nalazi se na 300 metaranadmorske visine i udaljena je 3 kilometara, lokalnim asfaltnim putem, odJadranske magistrale. Smještena je na osunčanoj padini brda Vrmac sa pogledomna tivatski zaljev i dalje, preko poluotoka Luštica, na otvoreno more. Naseljena tome mjestu postoji od davnina.

Od nastanka naselja, kamene kuće su građene i razgrađivane da bi se nanjihovom mjestu gradile nove, suvremenije. Mnoge kuće su vremenom napuštene imeđe urušene, ali autentičnost tradicionalnog načina gradnje i ukupnog ambijenta nije ničim narušena. Danas najbolje očuvane i najmarkantnije kuće unaselju potječu uglavnom iz XIX. stoljeća. Iz istoga je doba i mlin za masline u kojem se do danas nije ništa promijenilo, a masline se još uvijek melju kao nekada – mlin pokreće ljudska snaga.

Župna crkva Svete Marije građena je u XV. stoljeću, posvećena je 1410.godine, i u njoj su brojni i vrijedni umjetnički predmeti: oltar od raznobojnog mramora, oltarna slika sa slikom rođenja Blažene Djevice Marije, za koju se vjeruje da je djelo venecijanskog slikara Andrea Trevisana, romanički zlatni križ, oltarna slika zvana Gospa od Lovrata. Još starija je crkva svetoga Vida koja je podignuta u IX. stoljeću i nalazi se na vrhu istoimenoga brda iznad Gornje Lastve.

Gornja Lastva je u vrijeme svoga punoga života, u prvoj polovici XX. stoljeća, imala oko 500 stanovnika i više od 100 stambenih kuća. Bila je ekonomski zaokružen sistem, stanovništvo je gajilo stoku i obrađivalo zemlju tako da je proizvodilo hrane dovoljno za svoje potrebe. U selu je bilo sedam mlinova za masline, jedna vodenica za žito, 12 guvna, 24 počula (bunara) i 5 kaptaža zavodu. Na okolnim su padinama bili vinogradi, maslinjaci, voćnjaci. Gornja jeLastva bila organizirana u svoju općinu do Drugog svjetskog rata, imala je školu od 1845. godine, župnika, Hrvatsko tamburaško društvo. Lastovljani su bili dobri zanatlije, posebno zidari. Mnogi su stanovnici su plovili na bokeljskim brodovima.

Poslije Drugog svjetskog rata, Gornja Lastva, bilježi stalni pad broja stanovnika. Stanovništvo se seli bliže moru, odnosno radnom mjestu, najčešće u Donju Lastvu ili u Tivat. Većina Lastovljana danas žive uglavnom u Donjoj Lastvi i Tivtu.

Župna crkva svete Marije, posvećena rođenju Bogorodice koje se slavi 8. rujna i ovaj dan je ujedno krsno ime za obitelji iz Gornje Lastve. Crkva, manja nego što je danas, građena je u XIV. stoljeću. Na današnju veličinu dograđenaje u XVI. stoljeću. Barokni oltar izrađen od raznobojnog mramora ranije jekrasio crkvu na otoku Gospe od Škrpjela ispred Perasta. Od Peraštana je otkupljen u XVIII. stoljeću. Peraštani su tada Gornjoj Lastvi darovali kipGospe sa malim Isusom vrlo sličan onome u crkvi Gospe od Škrpjela. Na glavnomoltaru je izuzetno lijepa oltarna slika sa slikom rođena Blažene Djevice Marije za koju se vjeruje da je djelo venecijanskog slikara Andrea Trevisana. Starija od ove je oltarna slika Gospe od Lovrata, a vrlo je lijep i vrijedan romanički križ na bočnom oltaru izrađen od srebra. Unutrašnjost crkve krase i lijepa i bogata zbirka crkvenih predmeta, oltarni kipovi, srebrni križevi…

Siniša Luković
Crkva Rođenja B. D. Marije u Gornjoj Lastvi

Sred naselja Gornja Lastva, na istaknutom položaju smještena je župna crkva Porođenja Blažene Djevice Marije (Mala Gospa). Danas se u župnoj crkvi čuva desno od glavnog ulaza ispod pjevališta gotički natpis, koji je tijekom prve polovice XX. stoljeća pronađen ispred crkve, a govori kako je 1410. godine crkva bila podignuta iz temelja (« (…) EST HEDIFICATA A FUNDAMENTIS (…)»).Od prvotne gotičke crkve koja se očito nalazila na mjestu današnjeg prezbiterija, uz ovaj natpis ostala je sačuvana gotička nadgrobna ploča sa štitom, uzidana u crkveni pločnik iza glavnog oltara. Tijekom sljedećih stoljeća prvotna župna crkva pratila je političke i društvene mjene. Prvotna crkva je u dva navrata širena u XVIII. i XIX. stoljeću.

O živoj aktivnosti u obnovi crkve svjedoče vijesti iz knjige troškova župne crkve, gdje se 1848. izvršila temeljita obnova crkvenog zida, zvonika i ulaznog portala izrađenog u korčulanskim klesarskim radionicama. Kovač Ilija Gasperini 1860. iskovao je rešetke za rozetu na crkvenom pročelju Tada je izvršena cjelovita restauracija interijera i eksterijera crkve. Iznad pjevališta dana je još vidljiv historicistički oslik s kazetama na bačvastom svodu.

Stari mramorni barokni oltar iz Svetišta Gospe od Škrpjela prodan je 1864.Gornjoj Lastvi, a na njemu – danas glavnom oltaru, koji je zamjenio stariji drveni oltar, nalaze se kipovi sv. Vlaha i sv. Nikole. U mramornoj oltarnoj niši smještena je kvalitetna barokna slika mletačke radionice iz XVIII. stoljeća. Do kraja XIX. stoljeća navodi se u crkvenoj dokumentaciji još stara oltarna pala, a koja je po svemu sudeći prikazivala Gospu Loretsku, ova je spomenutu u biskupskoj vizitaciji kotorskog biskupa Sborvazzija od 10. kolovoza 1662.

Bočni crkveni oltari još su do početka XX. stoljeća bili drveni. Bočni oltar Gospe od Rozarija podigla je peraštanska obitelj Cisilla. Sa starog oltara potječe oltarna pala domaćeg baroknog umjetnika i drveni barokni kip Gospe od Rozarija, blizak istom iz župne crkve sv. Nikole u Perastu. Uz ovaj oltar od XVIII. stoljeća do XX. stoljeća postojala je Bratovština Gospe od Rozarija. O živoj djelatnosti Bratovštine i danas svjedoči njezina materijalna baština (torci, crkveni stjegovi), pa stoga još krajem XIX. stoljeća Anto Vicka Stijepčević dariva šest novih toraca, koji se i danas čuvaju ucrkvi.

U crkvi se nalazi novi bočni oltar sv. Josipa s oltarnom palom iz XIX. stoljeća. Na ovom oltaru čuva se renesansno ophodno raspelo koje vjerojatno potječe iz porušene crkve sv. Lovrinca, spomenute u povijesnim izvorima već 1326. godne. Na prednoj strani raspela prikazani su u hastama križa: sv. Petar,sv. Pavao, Bog Otac i sv. Lovrinac, a na stražnoj strani na križištu prikaz Bezgrešnog Začeća i četiri simbola evanđelista – tetramorfi. Ovo ophodno raspelo blisko je skupini renesansnih raspela iz dubrovačkog kraja, a rad je nepoznatog renesansnog zlatara, tijekom prve polovice XVI. stoljeća. Velika važnost ovog raspela je u činjenici kako je ono jedino sačuvano starije ophodno raspelo nastalo u domaćim radionicama sa teritorija kotorskog srednjovjekovnog distrikta.

U crkvi se čuva više grafika s prikazima svetaca iz XIX. stoljeća, dva kompleta križnog puta, nova oltarna pala sv. Vida skromnih likovnih dosega,drveni kipovi iz tirolskih radionica kraja XIX. stoljeća i baza danas nestalog alabastarnog kipa. Od liturgijskih knjiga treba spomenuti sačuvane tiskane primjerke iz XVIII. i XIX. stoljeća, među kojima se ističu liturgijske knjigena hrvatskom jeziku iz XIX. stoljeća. Župna crkva bila je srce mjesta, i uz nju su nastajala brojne institucije, pa tako je bila ustanovljena i kasa uzajamne pomoći sv. Nikole 1871. godina, a u nju je bilo učlanjeno 159 pomoraca, a opstojala je sve do 1920. godine. Uz župnu crkvu djelovalo je Djevojačko Društvo Presvetog Srca Isusova do 1948.godine.

Svakako, župna crkva naselja Gornje Lastve svjedok je opstojnosti zajednice koja je našla utočište u teškim vremenima turske opasnosti i gusarskih prepada sred vrleti poluotoka Vrmca, ali i isto žive vjere puka koja je stoljećima svoju žarku vjeru iskazivala brojnim zavjetima i umjetničkim predmetima. Jedan od najznačajnijih hrvatskih pjesnika XX. stoljeća – Kotoranin, Viktor Vida(1913. – 1960.), u svojoj pjesmi Boka iz 1933. veli:

Vješto su satkane te bajke o našim
ocima, što morem plovljahu.
U starim slikama gledam danas
junačke likove admirala.

…

Putniče, koji ploviš ovim zaljevom ljeti,
u sjaju sunca,
i diviš se ljepoti pejzaža i
ultramarinskoj paleti mora,
znaj, da su ove vode jedini svjedoci
vjekova …

dr. sc. Vinicije Lupis