Sprovod don Antona Belana

Don Anton Tonći Belan, župnik Kotora i Škaljara, dugogodišnji generalni vikar kotorske biskupije, preminuo je 28. prosinca 2019. u 67-oj godini života i 37-oj godini svećeništva. Sveta misa zadušnica i sprovodni obredi održani su u njegovoj rodnoj župi Prčanju, 30. prosinca. Misu je predvodio mons. Rrok Gjonlleshaj, apostolski upravitelj Kotorske biskupije, u zajedništvu s mons. Ilijom Janjićem, umirovljenim kotorskim biskupom, i mons. Ratkom Perićem, biskupom mostarsko-duvanjskim i apostolskim upraviteljem trebinjsko-mrkanske biskupije, te s brojnim svećenicima iz Kotorske, Barske i susjednih biskupija. Na početku misnog slavlja, mons. Gjonlleshaj istaknuo je da je smrću don Antona Belana, kotorska biskupija izgubila doista vrijednog svećenika, te da je znakovito što je umro na blagdan Nevine dječice i što se njegova župna zajednica u Kotoru oprostila na blagdan sv. Obitelji, jer ta dva blagdana Crkve odražavaju na neki način ono što je don Tonći kao svećenik živio, te je uputio sućut pokojnikovoj obitelji, svećenicima i župljanima.

Prigodnom riječi oprostio se mons. Ratko Perić. On se podsjetio svog dugogodišnjeg poznanstva s don Antonom, još iz Dubrovačke gimnazije do studijskih dana u Rimu. Na kraju svojeg razmišljanja o smislu smrti kršćanina i svećenika, mons. Perić je poručio:

„Bila Ti, kotorski sine, laka ova bokeljska zemlja u koju ćemo doskora položiti tvoje tijelo! I bila Ti sretna i blažena vječnost, eto i nas za Tobom! Pozdravi sv. Leopolda Bogdana Mandića, kojega si osobito štovao; blaženoga Gracija i blaženu Ozanu, svoje zemljake; sv. Antuna, svoga imenanjaka; sv. Tripuna zaštitnika ove biskupije i naslovnika katedrale, gdje si bio župnikom. I osobito pozdravi Gospu, onu pod naslovom od Škrpjela, pod čijom si zaštitom bio zaređen prije 37 godina! Neka Ti ona svojim moćnim zagovorom bude majka-odvjetnica pred sudom vječnoga Oca. Počivao umiru Božjemu!“

U ime prezbiterija Kotorske biskupije i Stolnog kaptola, riječi oproštaja uputio je mons. Srećko Majić: „Završio je svoj zemljaski život i rodio se za vječnost, brat svećenik, župnik Kotora i Škaljara, kanonik, generalni vikar i i ponos kotorske biskupije. Ugasnula je tako još jedna sjajna zvijezda na obzorju nebeskom, koja je svojim blistavim svećeničkim i intelektualnim svjetlom pokazivala put Kristu – mudracima, inteligenciji i običnom narodu Boke Kotorske. Dobro je poznavao povijest, ne samo bokeljsku, nego i opću. Koliko je samo objavio priloga u raznim novinama i časopisima. Dok u srcu nosimo žalost, duša nam se ispunja radošću, jer znamo da je bio drag Gospodinu i da ga je on već primio u zagrljaj. Neka nam bude zagovornikom, neka nas podupre svojim molitvama…“.

Na kraju svete mise pročitane su i sažalnice koje su uputili mons. Luigi Pezzuto, apostolski nuncij, mons. Mate Uzinić, dubrovački biskup, mons. Petar Palić, hvarski biskup., s. Andrijana Mirčeta, provincijalka sestara milosrdnica Splitske provincije, župa Adelfija – Montrone.

Sprovodne obrede predvodio je umirovljeni kotorski biskup, mons. Janjić. U pratnji mnogobrojnog puka, pripadnika Bokeljske mornarice, pjesme župnog zbora sv. Mateja iz Dobrote, pokojnikovo tijelo položeno je u obiteljsku grobnicu na mjesnom groblju.