Pozdravni govor u ime vjernika laika Kotorske biskupije mons. Ivanu Štironji

Preuzvišeni oče biskupe Ivane, imam osobitu čast i zadovoljstvo da Vas u ime vjernog naroda ove biskupije pozdravim na dan u koji preuzimate na upravljanje drevno sjedište Kotorskih biskupa, sa željom da uz Božju pomoć, uzmognete u mudrosti, zdravlju i radosti voditi ovu našu biskupiju dugi niz godina. Osobito sam radostan što to činim na blagdan bl. Ozane, koja je uz sv. Tripuna, zaštinica ovoga grada.

U vremenu obilježenom strahovima, strepnjama za budućnost, poteškoćama na putu ustrajavanja u dobru, Vaš je dolazak za kotorskog biskupa znak nade, te ujedno ohrabrenje svima nama da na sve izazove sadašnjice odgovorimo življenjem svevremenskog nauka Evanđelja. Potvrda je to i skrbi svete Majke Crkve i pape Franje za našu biskupiju, čiji se prvi spomen bilježi u četvrtom stoljeću s njezinim pastirom koji se također zvao Ivan.

Kada su zvona sv. Tripuna u zadnjim danima Došašća, 22. 12., oglasila vaše imenovanje, probudila su radost u srcima vjernika naše Biskupije, radost što će ovo malo stado dobiti novog pastira. Mnogi smo, kao pravi znatiželjni Bokelji, pohrlili na društvene mreže i medije da vidimo tko je naš novoimenovani biskup. Ubrzo smo saznali iz vašeg životopisa, da ste slijedeći Kristov primjer, pošli širiti Evanđelje u zemljama u kojima je oskudica hrane, pitke vode, ljekova, odnosno osnovnih životnih potrepština; u mjestima gdje je svaki dan borba za preživljavanje. Udobnost suvremenog života, zamijenili ste izazovima misija u Africi, nošenjem Evađelja siromašnom puku željnom kruha života i kruha svagdanjeg. To nam je ulilo sigurnost, da će nam naš novi biskup uistinu biti učitelj vjere koji svojim životom i djelima živi ono što propovijeda.

Dragi oče biskupe, započeli smo naše zajedništvo na najbolji mogući način, Euharistijom, u kojoj nas Krist okuplja i nesebično se daje nama za hranu nebesku. Mi smo, kao vjernici dio veličanstvene cjeline, Tijela Kristovog, u kome svatko ima svoje dostojanstvo, službu i poslanje. Hvala Vam što ste prihvatili povjerenu Vam, odgovornu i nimalo jednostavnu službu pastira, posvetitelja i učitelja.
Poznato je da je naš narod ponosan svoju prošlost koja i u obilju materijalne kulturne baštine svjedoči naše trajanje i postojanje. Na ovim su prostorima ponikli brojni sveci ili se rasplamsao sjaj njihova štovanja. Oni su naši zagovornici, a svjesni smo da ih treba i nasljedovati u ljubavi prema Gospodinu i bližnjemu.

Oče biskupe, željno smo očekivali početak vaše pastirske službe u našoj biskupiji i naša je radost veća nego smo to kadri riječima iskazati. Molit ćemo za Vas i nastojati Vam pomoći, da slijedeći vaše geslo „Bog je ljubav“ i nasljedujući Kristov primjer, sa strpljivošću dobroga pastira mognete vraćati zaltuale, da svojom žrtvom i primjerom, podignete slabe, osnažite kolebljive, učvrstite nesigurne, te nam pomognete da osnaženi uskrsnom radošću svoju vjeru živimo iskreno i snažno.

U vašoj novoj misiji neka vas prati zagovor naših svetaca: svetog Tripuna, sv. Leopolda, bl. Gracije i blažene Ozane, te brojnih drugih duhovnih velikana ovoga kraja.