U Herceg Novom svečano proslavljen blagdan sv. Leopolda

U Herceg Novom, rodnom gradu sv. Leopolda Bogdana Mandića u četvrtak 12. svibnja 2022. godine svečano je proslavljen njegov blagdan. Župljani i štovatelji
sv. Leopolda za blagdan su se pripremali trodnevnicom u čast svecu, a uoči blagdana uz molitvu trodnevnice i pobožnosti sv. Leopoldu, vjernici su molili i svečanu večernju.

Na sam blagdan slavljene su tri svete mise u kapelici – svetištu Sv. Leopolda i župnoj crkvi sv. Jeronima u kojoj je svetac kršten.

Misu u 8 sati slavio je župnik don Siniša Jozić. On je u homiliji istaknuo kako je sv. Leopolda krasila vjera i povjerenje u čovjeka koja dolazi iz njegovog izravnog iskustva Božjega praštanja. “U penitentima je Leopold kao ispovjednik uvidio da Bog neizmjerno vjeruje čovjeku, da i onaj koji je pao na najnižu točku grešnosti, u ponor neljudskosti, da i onaj koji se našao u mraku zla, ovisnosti, nasilja, zločina ili krađe, da, i najgori mogu doživjeti obraćenje. Veliki je to dar i tako potreban svima kako ne bismo posumnjali u ljude, izgubili povjerenje u sebe, u ljude uopće, ma kako god skrenuli s puta, kako god bili zasićeni radom na sebi. Skromni kapucin je bio svjedok Boga koji je vjerovao u ljude, i primjer Božje strpljivosti u pobjedu dobra u čovjeku”. Don Siniša je propovijed zaključio citirajući misao sv. Leopolda: ”Nijedan čovjek nije toliko od blata da u njemu ne bi bilo barem zrnce zlata”.

Misu u 10 sati predvodio je don Hrvoje Katušić, rektor crkve sv. Vlaha u Dubrovniku, a molitvenom zajedništvu su se pridružili don Robert Tonsati i đakon don Damir Vrbešić. U propovijedi don Hrvoje je istaknuo sv. Leopolda kao onoga koji je bio blizu svakom čovjeku i svakom grešniku, koji nam pruža ruku pomoćnicu i koji nam daje snagu da idemo naprijed. “Zato danas kada slavimo njegov blagdan zapravo govorimo o milosrdnom Bogu, a ne o Bogu koji kažnjava”, kazao je propovjednik, te je pozvao okupljene da dublje promisle o svom vlastitom životu, razmatrajući svečev život: „Neka nam zato sv. Leopold u tome bude primjer i poticaj: prvo, da smo vrijedni ovakvi kakvi jesmo. Iako smo grešni i slabi, Bogu smo potrebni i Bog računa na nas. Drugo, ono što nam je Bog darovao, možemo uzvraćati drugima darujući sebe. Ako tako živimo, tada živimo smislen život”.

Uz veliko sudjelovanje župljana kao i hodočasnika iz susjedne Dubrovačke biskupije, ponajviše iz župe sv. Nikole iz Cavtata te brojnih vjernika s područja Kotorske biskupije, središnje euharistijsko slavlje uz koncelebraciju nekoliko svećenika Kotorske biskupije te župnika Cavtata don Mate Karamatića, predvodio je don Pavao Medač, župnik župe Sv. Eustahija u Dobroti i počasni kanonik Stolnog kaptola sv. Tripuna.

Propovjednik je svoju homiliju započeo tumačeći značenje imena Leopold. “Njegovo ime dolazi iz njemačkog jezika i znači ˈrazličit od drugihˈ. Dakle, drugačiji je od ljudi koji se nalaze oko njega”. Nastavljajući govoriti o životu sv. Leopolda, don Pavao se osvrnuo na svečeve vrline kao dobrog pastira: pobožnost, poniznost, poslušnost i vjernost. “Današnji svetac dariva svoje vrijeme svima onima koji dolaze kod njega na ispovijed, razgovor, pouku ili traže savjet. Njegova sobica u Padovi prozvana je salonom milosrdne ljubaznosti. Primao je ljude na posebno milosrdan način jer je Božje milosrđe dijelio onima koji su ga bili potrebni. Zato su ljudi sakrament pomirenja doživljavali kao susret sa samim Bogom. Tu se nalazi Leopoldova veličina i njegovo darivanje svima nama”, poručio je don Pavao. “Nikada nemojmo zaboraviti što je najvažnije u svetoj ispovijedi. Važno je uočiti svoju pogrešku i tu pogrešku biti spreman sebi priznati. Ako je nisi spreman priznati, nećeš je se osloboditi. Ako je, međutim, priznaš i kad je pred Bogom priznaš, ona je izbrisana i nje više nema. I ti u pokajanju svome, jer si prihvaćen od Boga, dižeš ponovno svoju glavu i obnovljen u svome duhu započinješ novi život. Doživio si, dakle, oproštenje. (…) Koliko toga, nažalost, u životu prigovaramo sebi. Optužujemo se i s tim optužbama se ne mijenjamo, nego ostajemo u njima okovani. Kad si krenemo opraštati onda ti okovi padaju kao ljuske s nas. Kad sebi oprostimo mi postajemo slobodni. Kad ti drugi oprašta ti postaješ slobodan od toga što si njemu dugovao. Baš zato, ti velikodušno opraštaj i tada ćeš biti slobodan”, zaključio je don Pavao.

Na kraju svete mise, mjesni župnik Don Siniša Jozić pozdravio je okupljene hodočasnike i sav vjerni puk potičući ih da se ne umore prositi potrebne milosti i zagovor sv. Leopolda, te zahvalio svima koji su darovali svoje vrijeme i svoje talente kako bi blagdan prošao na svečan i dostojanstven način. Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor sv. Jeronima pod ravnanjem s. Antonije Vugdelije.

Nakon svete mise, poslije dvogodišnje stanke uzrokovane protuepidemijskim mjerama, uslijedila je procesija u kojoj su nošene relikvije sv. Leopolda, a svečanost se nastavila zajedničkim druženjem i čašćenjem u župnom dvorištu.