Blagdan sv. Nikole u Kotoru
Blagdan sv. Nikole u Kotoru
Kotor je grad koji je svoju povijest pisao i piše na moru i s njim stoljećima druguje. Grad je to širokih horizonata kao što je to bila široka i morska pučina koja mu je bila izvorom života. Gdje je more tu je već od davnina i kult sv. Nikole, sveca slavnoga i štovanoga i na kopnu i moru. U Kotoru mu je bilo posvećeno 5 crkava. Pod njegovu se obranu stavila i starodrevna Bokeljska mornarica.
Njegov blagdan 6. prosinca svečano je proslavljen u kotorskoj katedrali sv. misom koju je služio don Ivo Ćorić. Žamor djece, njihova pjesma, osmijeh i recitacije, dijalog sa svetim Nikolom, pretvorile su se u jednu veliku nekonvencionalnu molitvu, ljudima ponekad nerazumljivu, ali Bogu uvijek dragu. Prigodno veselje su uveličali i mandolinski orkestar „Tripo Tomas“ HGD CG. Po mjesnoj tradiciji, Gospa od Zdravlja (u Kotoru prve priganice), sveti Nikola i sveta Lucija donose darove, kao prvi glasnici božićne radosti, slično kao što Tri Kralja sa svojim darima dolaze nakon Kristova rođenja.
Ovom prigodom djeci je podijeljeno 300 paketića, s nadom da će njihov susret sa sv. Nikolom ponijeti u život kao lijepo sjećanje iz djetinjstva. I takvi susreti predstavljaju propovijed i katehezu prilagođenu dječjem uzrastu. Spiritus ubi vult spirat – Duh puše tamo gdje hoće. Prepuna katedrala nam upravo to svjedoči. Pjevao je dječji zbor od 60 vjeroučenika. Oni koji imaju sluha bili su glasniji, a oni koji nemaju bili su tiši, ali svi su pjevali. Don Ivo je lijepo govorio, a ni sv. Nikola nije bio škrt. Za sve se pobrinula katehistica s. Dragica Kuštre i njeni suradnici, među kojima je i župnik. Hvala svima za lijepi utisak. Neka djeca su to prvi put doživjela, a mi stariji vrlo rado smo oživjeli sjećanja na djetinjstvo i sv. Nikolu koji je tada, čini mi se, bio siromašniji.
Don Anton Belan