Božićna poslanica

Kristovo rođenje je događaj očekivan od samoga pada prvoga čovjeka. Nakon što su Adam i Eva doživjeli progon iz Edenskoga vrta – Jahve je odmah obećao otkupitelja: Poslat ću vam ga! Obećanje su očekivali čitavi Stari Zavjet. U međuvremenu nastadoše mnoga plemena koja se odaljiše od Jahvea. Na scenu povijesti stupa Abraham, od koga nastade izabrani narod iz kojega će se roditi Mesija. Pred izabranim narodom su stoljeća neizvjesnosti. Mnogi zastraniše i prihvatiše poganske običaje, okrenuše leđa licu Jahvinu. Proroci im vraćahu nadu, vapaji ka nebu ne prestaju: Rosite nebesa odozgor i oblaci daždite pravednika! No, za Jahvu je jedan dan kao nama tisuću godina. Napokon nadođe ispunjenje Božjeg obećanja. Došlo je vrijeme da Bog progovori po svom vlastitom sinu. Dugo-očekivani dolazi u najmanje mjesto, u Betlehem. Doduše, Kristovo rođenje se nije ostvarilo u kraljevskoj palači, nije se zbilo ni u nekoj bolnici u Jeruzalemu uz asistenciju liječnika, nije se zbilo ni u svratištu jer zbog popisa stanovništva sva su bila puna, Kristovo rođenje se nije zbilo u nekoj obiteljskoj kući gdje je barem toplo, nego se Mesija rađa nadomak Betlehema, u štalici, među životinjama. Zanimljivo, u Svetom Pismu nema izvještaja o vlasniku štale, o njegovu imenu koji je imao svoje blago, jednog vola i jedno magare. Ne znamo ni reakciju domaćina kada je ujutro došao u svoju štalu da nahrani životinje i tu zatekao nazaretsku obitelj. Imao je što vidjeti, jedna nepoznata obitelj je okupirala dio njegove svojine. Ne zna se da li su stupili i u neki dijalog. Izgleda da domaćin štale nije imao oči da prepozna Malenoga, obavijena pelenama i postavljena na slamu, kao što je to dijete prepoznao starac Šimun u hramu, četrdeset dana nakon Isusovog rođenja. Šimun ugledavši Isusa u naručju Marije od radosti zapjeva pjesmu oduševljenja: Sad vidješe oči moje spasenje svoje! Događaj u Betlehemu je bio prepoznat i od anđela koji svojom pjesmom probudiše pastire koji su na otvorenome čuvali svoja stada. Anđeli im pjesmom navještaju događaj, a oni žurno pođoše k štalici i tad im se otvoriše oči, prepoznaše Gospodina, darivahu ga skromnim darovima. Prepoznavanje Gospodina se nastavlja, znak s neba – zvijezda s dalekog Istoka dovede u Jeruzalem pa u Betlehem, znanstvenike, kraljeve, mudrace koji prepoznaše svoga Gospodina, poklone se novorođenome Kralju, darovaše ga svojim darovima. Prepoznaše Boga koji se učovječio, koji je uzeo ljudsku narav ne izgubivši Božju.

Očito se prepoznavanje ili ne prepoznavanje Boga nastavlja kroz sva stoljeća, do dana današnjega. Jer On ne dođe na ovaj svijet s mačem da silom vojuje za svog nebeskog Oca, nego se Isus neumorno nudi da ga preko njegove dobrote prepoznaju.

Kada bi se daljinski moglo prodrijeti u nutrinu današnjeg čovjeka, a ima nas oko 7 milijardi, ne znam koliko bi se našlo onih koji ga svojim duhovnim očima prepoznaše i koji Boga svojim životom prihvatiše, te se ovom godišnjem obnavljanju slavljenja njegova rođendana istinski raduju i koji mu ponovno obećavaju: Hvala Ti Isuse da si uzeo moju ljudsku narav, da si postao moj život, da si mi dao smisao života! Hvala Ti što se uz Tvoju pomoć nisam uvukao u mrežu ovoga svijeta. U Proglasu za Godinu sakramenta sv. Ispovijedi naglasio sam mrežu Babilona svijeta, koja je stalno prisutna među nama i oni koji u tu mrežu zalutaše bespomoćni su, kao da nisu ni svjesni da su zavedeni od neprijatelja Božjeg koji je postao i moj životni neprijatelj. Mnogi od njih čeznu za svijetlom i traže način da se oslobode navezanosti u koje su sami upali. Traže Boga. Stoga je potrebno okrenuti se Betlehemu, k Novorođenome, Bogu-čovjeku, koji nas jedini može osloboditi zloće ovoga svijeta. Neka zavedeni osjete da Isus nije došao upropastiti nas nego spasiti nas.

Neka posebno u ovoj Godini sakramenta sv. Ispovijedi svi udaljeni od Božje topline osjete da ih Novorođeni iz Betlehema želi imati u svojoj blizini i da ih želi obogatiti svojim bogatstvom i da im na taj način život bude pjesma. A onima koji su nepokolebljivi, koji čvrsto stoje uz Gospodina, koji ga svjedoče na svakom koraku, koji vjeruju u Njega bilo to zgodno ili nezgodno, neka budu ustrajni. S ushićenjem neka slave Boga. I jednima i drugima želim sretan Božić, bilo da ga slave po gregorijanskom bilo po julijanskom kalendaru. Neka nas Novorođeni Isus vodi pravim putem, ne samo kroz iduću 2017. godinu, nego čitavog života.

† ILIJA, biskup