Dobrota – Sv. Matej

Župnik: don Ante Dragobratović

Sveta misa: nedjeljom u 10,00 sati

Crkva Sv. Mateja je od XVIII. st. matična crkva pomorskog naselja Dobrota. Prve podatke, o svakako daleko manjoj, srednjovjekovnog crkvici Sv. Mateja iz XIII. st. crpimo iz jednog sačuvanog kamenog natpisa i iz Statuta bratovštine Sv. Križa (Bičevalaca) u Kotoru (1298. god.). Na kamenom latinskom natpisu (sada uzidanom u sakristiji) stoji da je tu ranije crkvu podigao svećenik Lampdarije iz Vergonda „U čast Sv. Mateja apostola i evanđeliste“. Ploča nije datirana, ali po tekstu klesanja gotičkih slova i skraćenica, odgovarala bi XIII. st. U spomenutom Statutu, isto iz XIII. st., zabilježena je obveza članova Bratovštine da jednom godišnje „po starim običajima“ posjete crkvu Sv. Mateja.

Današnji oblik sa ti kapele i dvije kupole, crkva dobiva poslije velikog potresa 1667. godine, koji je razrušio raniju srednjovjekovnu građevinu. Glavni brod nove crkve podignut je 1670. godine, dok su proširenja sa kapelama nastala poslije 1770. godine.

Glavne mecene crkve su pomorski kapetani Pavo Đurov Kamenarović (1696-1787) i Antun Božov Radimir (1760-1833). Kamenarović je dao sredstva da se izgrade kapele za prezbiterijalni prostor glavnog oltara i za oltar posvećen Gospi od Bezgrešnog Začeća. Zatim je poklonio oba mramorna oltara, drveni kip BDM, brojne slike i dragocjenosti, a 1784. godine je dao sredstva za zvonik. Radimir je dao sredstva da se sagradi kapela Sv. Antuna i poklonio je mramorni oltar te pozlaćeni relikvijar. Bogatstvo crkve sa umjetničkim predmetima doprinijeli su i drugi, te tako ona istovremeno govori o bogatstvu pomorskog naselja Dobrote, naročito u XVIII. st., kao i o težnji njenih stanovnika da svoje rodno mjesto ukrase spomenikom svoje vjere i kulture, poklanjajući mu umjetničke dragocjenosti koje su sretali i otkupljivali po svijetu.

Među slikama najdragocjenija je svakako „Dobrotska Bogorodica“ Giovannia Bellina, rađena na drvetu u drugoj polovici XV. st. sa izvanredno uspjelim pejzažom. Dalje treba istaći veliko „platno Sv. Nikole“ Pietra Trantonia Novellia iz druge polovice XVIII. st. „Skidanje s Križa“ kritsko-mletačke škole iz XVI.-XVII. st., oltarsku palu „Uznesenja Marijina“ (sa Sv. Matejom i Sv. Matijom), s kraja XVIII. st. i „Ecce homo“ na ploči škriljca kamena. Svakako manje umjetničke vrijednosti, ali od znatnog kulturnog značenja za Dobrotu su četrnaest slika „Križnoga puta“, pomorca i domaćeg slikara amatera Marka Radoničića, s početka XIX. st., kao i slika „Svih svetih“, vjerojatno rad isto domaćeg pomorca i slikara iz XVIII. st. Petra Kosovića.

Među skulpturama najvažnija potpisana je mletačkog umjetnika Giovannia Bonazza reljef iz XVIII. st. kao i kipovi Svete Obitelji, te maleni reljef polaganja Krista u grob. Izrađeni su u kararskom mramoru u jednoj mletačkoj radionici 1770. godine.

Predmeti umjetnički izrađeni u srebru naročito su bogato zastupljeni u ovoj crkvi. Posebno treba istaći već spomenuti pozlaćeni relikvijar „Krvi Božje“ iz XV.-XVI. st. Raskošno je izrađen u gotičko-renesansnom stilu, otkupljen iz crkve Dei Frari u Veneciji 1814. godine, a za 500 cekina. Sadrži relikvije sa Golgote, koje su još za križarskih ratova oduzete Bratovštini Sv. Teodora u Carigradu. Ostali brojni srebrni križevi, kandila, kadionice, svijećnjaci, srebrni okviri, relikvije, posude i slično većinom su iz XVIII. st., a ponekad su datirani sa monogramom darovatelja.

Misno ruho i čipke. Između dvadesetak dragocjenih planita, dalmatika, pluvijala i slično ističe se naročito zeleno-bijela, zlatom ukrašena planita sa francuskog dvora Luia XVI. Crkva čuva i nekoliko primjera dobrotske čipke.

Don Ante Dragobratović