Božićna poslanica apostolskog upravitelja mons. Gjonlleshaja

Nikada se veći događaj na zemlji nije zbio od onoga kad je Krist ušao u ljudsku povijest, postavši članom ljudske zajednice, nama u svemu sličan osim po grijehu… Približio se nama i snizio se do naše bijede ne radi sebe, nego radi nas, da nam postane »Brat i Spasenje« (Paul Claudel).

Po svom rođenju od Djevice Marije, Bog je postao čovjekom: osobi Isusa Krista sjedinjene su ljudska i božanska narav. Velika se i uzvišena tajna odigrala u betlehemskoj pećini. S Njime je započelo nešto nečuveno novo: svladana je moć tame. Grijeh i smrt gube svoju konačnu vlast. Mi smo otkupljeni po Sinu Božjem koji je postao čovjekom.

Kristova stvarna prisutnost izvor je utjehe i snage; On u presvetoj Euharistiji neprestano dolazi k nama, daje nam se, kuca na vrata našeg srca i želi u nama imati svoj topli Betlehem i svoje žive jasle. Zato su svi sakramenti zalog buduće slave, koja će se objaviti onima, koji s vjerom primaju Krista. Naš je pravi život skriven s Kristom u Bogu. No jednom će bijedu jaslica obasjati slava Kralja vjekova. »Evo Gospodin će doći i svi sveti s njime i pojavit će se u onaj dan velika svjetlost.«

Kada se ove godine budemo zaustavili pred jaslicama u našim crkvama i u našim domovima, prisjetimo se povijesnog dana kada je prije 800 godina, siromah iz Asiza, sv. Franjo, uprizorio žive jaslice. Od tada do današnjeg dana, običaj izrade živih ili umjetničkih jaslica u kojima se vješto plete pučko stvaralaštvo i ljubav, postao je jedna od glavnih odrednica slavlja Božića. Zaustavimo se, sabrano i pobožno pred tim prizorima, i sjetimo se da se Krist radi nas rodio kao siromah i nejako dijete, kako bi nam pomogao da ga ljubimo, a ne da ga se bojimo, kako kaže sv. Bernard.

U ove svete dane Božića spoznat ćemo, da Djetešce, koje dira naše srce, čijem se rođenju raduju nebesa i kliče zemlja, jest božanski Otkupitelj, Spasitelj roda ljudskoga, izvor vječnoga života, novi Adam, u kome se susreću Bog i čovjek. U Isusu Kristu susreću se pravednost i milost, grle čovjekoljublje i mir. Zato, Bog ne smije biti nepoznat u našoj sredini, već naprotiv Onaj, koji svojom voljom pokreće i ravna naše volje i čitav naš život.

Naša je dužnost, da svojim suvremenicima svjedočimo ne samo Boga koji je izvana prisutan u čovječanstvu, nego da ih upozorimo i na stalnu Božju prisutnost u našim savjestima, u našem životu i u našim dušama po milosti. Tu On u nama djeluje.

Božansko dijete susrećemo uvijek iznova kad se u njegovo ime obraćamo s ljubavlju svima koji nose ljudsko lice. Tako će dobrota i čovjekoljublje našega Boga po nama biti vidljivi korak naprijed! Upravo nas Otkupitelj šalje siromašnima i onima koji trpe, bolesnima i napuštenima, također i onima koji su ratom progonjeni i trpe nasilje.

To, istina nije lako, ali je zadaća, koju smo dužni vršiti i koja donosi čovjeku obilje nutarnje radosti i neopisivog duševnog veselja. Žalosni smo kad otkrivamo svoju bijedu, ali se uvijek napunjamo Božjom radošću, kad uviđamo, da je grijeha manje, a mi da smo više kršćani, i time više slični Kristu.

»Budimo Krist!« Morali bismo prestati biti ono što jesmo i postati ono, što bismo morali biti: slika i prilika Krista Gospodina.

Svima želim sretan Božić i blagoslovljenu Novu 2024. godinu.