U petak 26. 3. svećenici kotorske biskupije okupili su se na korizmenu duhovnu obnovu. Susret je počeo u prostorijama ordinarijata molitvom časoslova. Mons. Rrok Gjonlleshaj, apostolski upravitelj biskupije, pozdravio je na početku okupljene, izrazivši zahvalnost na izdvojenom vremenu za molitveno i kolegijalno zajedništvo.

Prigodno predavanje svećenicima o razvoju štovanja sv. Josipa održao je mr. don Siniša Jozić, župnik u Herceg Novom. Kroz izabrane tekstove iz otačkog razdoblja preko skolastičke teologije do papinskih dokumenata don Siniša je govorio o razvoju teološkog promišljanja i štovanja sv. Josipa s posebnim osvrtom na pučku pobožnost. Istaknuo je da osobu sv. Josipa treba otkrivati i u biblijskom kontekstu i duhovnom iskustvu, kao dio kršćanskog života i u njemu tražiti poticaje za rješavanje suvremenih pitanja. “Kroz stoljeća postupno se razvijala pobožnost sv. Josipu koja je svoje ishodište imala u teologiji, duhovnosti i liturgijskoj praksi Crkve i koja se naposljetku manifestirala kroz različite oblike pobožnosti. Ispravno polazište Josipova štovanja su stoga evanđeosko utemeljenje, odnos prema Blaženoj Djevici Mariji i Kristu u kontekstu povijesti spasenja”, zaključio je don Siniša.

Nakon predavanja svećenici su s apostolskim upraviteljem razgovarali o pastoralnim planovima za predstojeći Veliki tjedan i svetkovinu Uskrsa te o skorom slavlju biskupskog ređenja mons. Štironje i njegova ustoličenja u Kotoru.

U poslijepodnevnim satima, svećenicima su se pridružile i redovnice koje djeluju na području kotorske biskupije. Duhovni nagovor u kojem je sv. Josip istaknut kao ideal poniznosti, jednostavnosti, skrovitosti i samozataje, također je održao don Siniša Jozić. Referirajući se na Apostolsko pismo pape Franje „Patris corde“, predavač je rekao: „Kroz tri josipovske osobitosti: radnika, glave obitelji i sluge Božjega, ˈčuvar Otkupiteljevˈ simbolizira najskrovitije i najtajnije razdoblje Isusova života, razdoblje proživljeno u Nazaretu. Jednostavno, on sve vrijeme šuti, ne čuje se niti jedna njegova molitva, radost, tuga ili želja. Zbog činjenice da Josip šuti, da je toliko skriven i samozatajan dokazuje da je njegov posinak bio toliko duboko u njegovu srcu i osobi da on sam nije niti imao potrebe puno govoriti, nego jednostavno ponizno služiti Gospodinu i njegovu naumu spasenja ljudskog roda”.

Nakon duhovnog nagovora bila je prilika za svetu ispovijed, te je u katedrali održana sveta misa za žrtve pandemije. Misno slavlje predvodio je mons. Gjonlleshaj uz koncelebraciju mons. Janjića, umirovljenog kotorskog biskupa i svećenika.

Slavimo ovu svetu misu s konkretnom nakanom za izravne i neizravne žrtve pandemije covid -19, stoga su naše molitve za oboljele kao i za preminule neophodne u ovom vremenu. Trebamo stalno imati na umu kako je kršćansko pomaganje ljudima u nevolji plod, znak i test ljubavi prema Bogu. Duh je taj koji nas šalje, potiče i daje da činimo dobro. Ljubav prema bližnjemu mora izvirati iz ljubavi prema Bogu da bi se moglo govoriti o kršćanskoj ljubavi. Onaj tko uroni u Boga, najprije od Boga nauči primjećivati i pomagati ljudima oko sebe. „Rekne li tko: ‘Ljubim Boga’, a mrzi brata svog, lažac je. Jer tko ne ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti.“ (1 Iv 4,20). Važno je, dakle, naučiti gledati, vidjeti, primjećivati, raspoznati patnju ljudi u nevolji, u bilo kojem obliku i onda sukladno Evanđelju i kršćanskim načelima djelovati da se smanji ta patnja i pomogne čovjeku koji pati“ – poručio je u propovijedi mons. Gjonlleshaj, te pozvao okupljene da u ovim svetim danima mole za sve oboljele, a na poseban način za zdravstvene radnike koji žrtvom i brigom za oboljele upravo svjedoče i žive smisao kršćanskog poslanja.

Svojim su skladnim pjevanjem misno slavlje uzveličale redovnice – sestre Milosrdnice i sestre Franjevke.

Facebook

Pinterest

Twitter

Linkedin