Nova pjesma o bl. Ozani Kotorki osvojila 3. nagradu

Na završnoj svečanosti nacionalnog natječaja za književnost protkanu kršćanskim vrednotama 7. „Književni Kranjčić“ održanoj 5. prosinca 2015. u Križevcima, pjesma posvećena bl. Ozani autora Zdravka Gavrana nagrađena je trećim mjestom. U žanrovima poezije, kratke priče, putopisa, eseja i monodrame nagrade su dodijelili Laudato, Glas Koncila, Veritas, karmelska i dominikanska provincija. Najuspjelije radove interpretirali su Mladena Gavran i Dubravko Sidor. U glazbenom dijelu nastupio je VS „Allegro“, a predstavljen je i zbornik najuspjelijih radova „Sveta zaljubljenost“.

Autor pjesme, Zdravko Gavran je rođen 1957. u Slavonskom Brodu. Diplomirao je 1981. hrvatski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je zaposlen kao lektor u Glasu Koncila, radio je kao novinar-urednik u novosnovanoj Hini; neko vrijeme je radio kao kao savjetnik predsjednika Republike te u Ministarstvu vanjskih poslova u diplomatskom statusu opunomoćenog ministra. Od 1977. objavljuje novinarske, publicističke, književne i stručne tekstove. Obavljao je lektorske, redaktorske i uredničke poslove, redigirao prijevode i prevodio. U pisanju se bavio razmjerno širokim spektrom tema, od nacionalno-političkih i književno-umjetničkih do općeljudskih, a osobito temama hrvatskoga katolištva i kršćanske duhovnosti. Dosad je objavio osam samostalnih knjiga. Član je Društva hrvatskih književnika, Matice hrvatske i Instituta Fontes Sapientiae.

Ti zazidala si…

Bl. Ozani Kotorskoj

Ti zazidala si vrijeme
u špilju svoga Ocu predana bića,
i ono se, kap po kap,
iz stalaktita prolaznosti
prekapljivalo
u stalagmit vječnosti,
lijep
i vidljiv samo
pod mističnim svjetlom.

Ti zazidala si tijelo
u ćeliju za se i sebi srodne,
posteći i trapeći se
timarila ga
sve dok nije
postalo neraspadljivo,
kadro činiti čuda,
mirisati Duhom.

Ti zazidala si dušu
da sačuvaš ju i očistiš od ispraznosti svijeta,
djevice, što nutarnjim okom motrila si
Krista,
a ljudi pohrlili k tebi,
jer molila si za njih,
svjetovala ih,
bdjela nad zidinama
i njihova
i tvoga
i našega