Obnovljen običaj blagoslova djece i mora u Sutomoru

Nakon gotovo 60 godina u Sutomoru je, na inicijativu mještana, ovogodišnja proslava svetog Antuna Padovanskog obilježena obnavljanjem blagoslova mora i djece na plaži. Blagoslovu, koji je počeo u poslijepodnevnim satima, prisustvovao je veći broj mještana katoličke i pravoslavne vjeroispovijesti sa djecom koja su u rukama držala cvijeće.

Okupljeni vjernici na početku su zajednički otpjevali pjesmu “Krist jednom stade na žalu“ a potom je don Dejan Turza, upravitelj župe, započeo obred blagoslova mora. Nakon izvještaja iz Knjige Postanka u kojem se Bog raduje i potvrđuje da je sve dobro stvoreno (Post 1, 1-31), čitan je Danijelov hvalospjev (Dn 3, 57-88) na koji je vjerni narod u obliku litanijskih zaziva odgovarao „Hvalite i uzvisujte ga dovijeka“. Uslijedilo je zatim čitanje evanđeoskog ulomka u kojem Isus stišava jaku oluju (Mk 4, 35-41).

U prigodnoj propovijedi don Dejan je istaknuo važnost stvorene stvarnosti te potrebu razvijanja ekološke svijesti, posebno u kontekstu odgoja novih generacija u tom duhu. Spomenuo je legendarnu zgodu iz života Sveca kada je jednom prigodom otišao govoriti ribama, nakon što ga ljudi nisu htjeli slušati. Po završetku propovijedi i pjevanja litanija uslijedio je blagoslov mora i okupljene djece. Na kraju obreda uz prigodnu pjesmu bilo je ljubljenje relikvije sv. Antuna te je svaki sudionik dobio prigodnu spomen-sličicu.

Ovaj običaj su do sredine šezdesetih godina, prema sjećanju vjernika, vršili tadašnji župnici – don Anto Marinović, don Jakob Lukšić, don Luka Janović i don Gracija Brajković. U Sutomoru je naime bio običaj da se djeca prije blagdana svetog Antuna ne puštaju na kupanje u more. Zato se na današnji dan blagoslovi i more da se ljudi sačuvaju od svakog zla – nesreće, zemljotresa, vatre, utapanja…

Posebna je bila radost jedne mještanke pravoslavne vjeroispovijesti koja je pokazujući metalnu figuricu sv. Antuna posvjedočila: „Slava Sv. Antonu! Smatram da je vrijedno spomena kako je ova, mislim aluminijska figura, pronađena u zidu naše stare kamene kuće na obali koja je pretrpjela veliko oštećenje u zemljotresu 1979. godine. Tog jutra sam ustala i pripremala se za odlazak na Uskrs kod dragih prijatelja katolika. To je bila prava sreća jer nekoliko trenutaka nakon toga započeo je zemljotres. Kuća je počela da se urušava, a veliki kameni nadprozornik se obrušio na moj krevet. Ja sam nekako uspjela da se spustim niz drvene stepenice. Užas! Stara kuća nije mogla da se sanira već je morala da se sruši. Stigli su bageri i otpočeli rušenje. Tone kamenja i otpada i možete zamisliti u svemu tome figurica od nekih 7cm. sv. Antona pronađena! Radost, pravo čudo kako su ga pronašli? Čuvao me 17 godina. Stajao u kamenom zidu pored mog kreveta i tog jutra me sačuvao i obranio. Slava mu! Na mjestu stare kuće nikla je divna velika kuća, stara je ipak imala dušu. Često je sanjam. A figura sv. Antona? A nju sam uzela sa sobom da me čuva i brani kao i tog jutra.“

Na kraju obreda, nastavljeno je druženje uz poslastice koje je pripremila vrijedna domaćica Tanja Nilović – alvu, makovnjaču, štrudlu sa orasima, kajsijama i višnjama. Stariji vjernici su prepričavali kako je to nekada bilo, radujući se sa djecom i unucima što je ovaj obred obnovljen.