Održana vanjska proslava Sv. Tripuna

U nedjelju 7. veljače održana je vanjska proslava Sv. Tripuna, nebeskog zaštitnika grada Kotora i kotorske biskupije. Prije euharistijskog slavlja, na trgu ispred katedrale Bokeljska mornarica izvela je tradicionalno ‘Kolo Sv. Tripuna’ uz pratnju gradskih glazbi iz Kotora i Tivta. Misnim slavljem predsjedao je mons. Antun Škvorčević, požeški biskup u koncelebraciji sa splitskim metropolitom, nadbiskupom Marinom Barišićem, šibenskim biskupom Antom Ivasom, dubrovačkim biskupom Matom Uzinićem, posebnim izaslanikom mostarskog biskupa preč. Antom Luburićem, generalnim vikarom Trebinjske biskupije, te biskupom domaćinom Ilijom Janjićem, kao i brojnim domaćim i svećenicima gostima. Kotorska katedrala koja ove godine obilježava 850-tu obljetnice posvete bila je pretijesna za veliko mnoštvo vjernika koji su došli iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i svih krajeva kotorske biskupije. Među hodočasnicima bili su župljani Vrpolja, KUD ‘Zora’ iz Betine sa Murtera, HKUD ‘Luke’ iz Čapljine. Svetoj misi su prisustvovali i gradonačelnik grada Kotora dr. Aleksandar Stjepčević, predsjednik Skupštine općine Kotor g. Nikola Bukilica, veleposlanica RH u Crnoj Gori gđa Ivana sutlić Perić, konzul RH u Kotoru g. Hrvoje Vuković, te brojni predstavnici državnih vlasti Crne Gore, Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine kao i čelnici nevladinih organizacija. Osobit sjaj euharistijskom slavlju dao je pjevački zbor ‘Libertas’ iz Dubrovnika pod ravnanjem prof. Viktora Lenerta.

Biskup Škvorčević je u svojoj homiliji govorio o istinskom smislu kršćanskog života kojeg je svjedočanstvo dao sv. Tripun: «Iz daljine došao je u Kotor Tripun. I počeo je pripovijedati svoju priču. Nije Tripun došao pričati priču, nego svoje svjedočanstvo razvijati i tumačiti. A koje je to svjedočanstvo Tripunovo? On je pokušao dati razloge, argumente na koji način ostvariti svoj ljudski život. Na koncu se pitamo, jesmo li pronašli prave argumente da se isplati na ovaj ili način oblikovati svoj život? Naš ljudski život nije završena ili dovršena stvarnost. Valja sada prihvatiti Božji dar postojanja i pokušati ga oblikovati.» Sv. Tripun je u svom govoru o čovjeku, o životu, o sadašnjosti i vječnosti progovorio Božjim argumentom – kazao je biskup Škvorčević . «Taj argument onaj koji smo čuli u naviještenoj Božjoj riječi, a to je ona ista riječ koju je Tripun susreo, prihvatio izazov Božje riječi i pokušao sebe mjeriti ne nekim vlastitim mjerilima ili mjerilima cara, imperija ili nečeg drugog. Koji je Božji argument i koje je mjerilo Božje? Čujemo sv. Pavla, koji pišući Rimljanima, uvjerava Rimljane: ‘Braćo, ako je Bog za nas, tko će protiv nas?’ Sv. Pavao je uvjeravao Rimljane, i tolike druge, uvjerio je i Tripuna: postoji Božji “za” čovjeka i taj Božji “za” čovjeka očitovao se, obznanio, u Isusu Kristu, Sinu Očevu odvijeka postalu čovjekom. On, Isus krist, Sin Božji, polaže sebe do kraja, do u smrt, za nas. On jednostavno živi svoje ljudsko postojanje za drugoga, za nas, ne za sebe.» Sveti Tripun je živeći za druge nasljedovao Krista i otkrio konačni i puni smisao ljudskog postojanja. Biskup Škvorčević je također progovorio o stvarnostima koje se protive Božjem naumu za čovjeka i njegovo ostvarenje na ovom svijetu: « Iz iskustva znamo: kad god živite u svojoj obitelji ili u braku, jedno protiv drugoga; strategija jednog protiv drugoga je strategija propasti. Jednako se događa kad se živi na drugim razinama političkim ili ne znam kojim drugima: strategija protiv nekog neuspješna je strategija od početka. I onaj tko vjeruje da će nešto postići tim putem što će biti protiv drugoga taj je zaveden lažju, otac laži ga je prevario.» Takva strategija neprijateljstva na nacionalnoj osnovi je i nedavnoj prošlosti dovela do ruševine i neuspjeha koji još nisu dovoljno popravljeni, zaključio je požeški biskup,te naglasio da je: «strategija protiv drugoga strategija u kojoj čovjek gubi svoje dostojanstvo, nema ni sadašnjost, a kamo li budućnost.»

Mons. Škvorčević je progovorio i o duhovnoj sljepoći današnjice i pozvao sve okupljene da po zagovoru sv. Tripuna mole za ozdravljene duhovnog vida: «Zar se isplati ostati na putu beznađa zbog sljepoće očiju, srca, srca koje ne vidi, srca koje ne razumije, srca koje je u mraku. Uvijek iznova postoji mogućnost da mi progledamo tim svojim ljudskim srcem daleko bolje i oštrim pogledom Božjim vidimo sebe u istini njegovoj o nama. Evo, to je izazov i ovog današnjeg slavlja. Molite sv. Tripuna da vam pomogne ozdraviti na očima srca vašega, da nas mrak ne proguta na ovom prostoru, na ovoj zemlji. Nego da bude dovoljno svjetla Božjeg u našim srcima i po tom svjetlu Božjem dovoljno nada u nama i među nama, besmrtnih Božjih nada.»

Na kraju homilije, biskup Škvorčević se osvrnuo i na lik sv. Leopolda B. Mandića kapucina iz Herceg Novog, kojeg je papa Franjo izabrao za jednog od zaštitnika Svete godine milosrđa: « Taj mali čovjek, niska rasta, niska stasa, pošao u svijet ali nije se izgubio u svijetu zato što je čvrsto vjerovao u Boga, a tu baštinu vjere u Boga ponio s ovih jadranskih žala, i nije se odrekao te baštine ni u jednoj situaciji. Dapače, on je u toj svojoj malenosti ljudskog tijela živio Tripunovu veličinu, kao i veličinu drugih svetaca: Isusovu veličinu.»

Po završetku misnog slavlja, uslijedila je procesija ulicama grada u kojoj je sudjelovalo veliko mnoštvo okupljenog naroda čemu je pogodovalo i lijepo vrijeme. U procesiji su se smjenjivali himni u čast sv. Tripunu koji su pjevali zbor Libertas kao i članovi kotorskog katedralnog zbora, te glazbena pratnja gradskih glazbi iz Kotora i Tivta. Po običaju, srebrni sarkofag s moćima sv. Tripuna nosili su svećenici a palket s moćima drugih svetaca pripadnici Bokeljske mornarice, dok je Slavnu glavu nosio kotorski biskup. Po završetku procesije, pristupilo se cjelivanju Slavne glave u kotorskoj katedrali.