Propovijed biskupa Štironje na 6. vazmenu nedjelju

Na šestu vazmenu nedjelju u kotorskoj su katedrali svetoj misi prisustvovali i sudionici znanstvenog skupa “Identitet Hrvata Boke Kotorske” koji je održan u Zagrebu i Tivtu, u organizaciji Hrvatskog Katoličkog Sveučilišta, Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, Instituta za Hrvatski jezik i jezikoslovlje, te drugih ustanova kulture i znanosti. Propovijed kotorskog biskupa mons. Ivana Štironje donosimo u cijelosti:

6. USKRSNA NEDJELJA („B“)

Kotor, katedrala 9. 5. 2021.

Čitanje iz Djela apostolskih potvrđuje djelovanje Duha Svetoga u životu Crkve. Poziv je to da se otvorimo Duhu Božjemu koji svakodnevno progovara po svojoj Crkvi. I danas preko svete liturgije i svetopisamskih čitanja govori našim srcima.

Ponajprije nas želi osloboditi umišljenosti da Bog progovara samo privilegiranima. Maločas čusmo svjedočanstvo, dok Petar govori, siđe Duh Sveti i nad pogane koji zaželješe krštenje. Tako, Božjom intervencijom prva Crkva uvodi pristup krštenju bez obrezanja, to jest otvara vrata da svatko tko zaželi može doći k Isusu.

Petar bi po sebi bio u muci što učiniti, kako se postaviti prema poganima, ali Bog rješava nedoumice. Ne samo da Bog vodi apostole nego i one koji se otvaraju Bogu po službi apostola. Tako je u životu svakoga od nas koji se Bogu želi otvoriti.

Slušatelji jednostavno mole Petra da ostane s njima. Zašto? Zato što je Petar gorio Božjom ljubavlju i kao takav mogao je zapaliti srca onih koji su ga slušali. Slušatelji lako prepoznaju ljubav i žar s kojim se govori. Zato nije čudno što od Petra traže da ostane još koji dan te propovijeda i zapovijeda u ime Isusa Krista. Vrlo je važno uočiti da Petar govori u ime Isusa Krista te se upitati u čije ime mi nastupamo i govorimo? Osobito je to pitanje nama propovjednicima, ali i svakomu kršćaninu jer smo svi pozvani propovijedati i pripovijedati o Isusu.

Bog, dakle, ima važnu ulogu u životu pojedinaca i naroda. On jednostavno slaže kockice naših života i čini najljepši mozaik koristeći se našim otvorenim srcima.

Današnje je Evanđelje nastavak iz odlomka iz kojega slušasmo prošle nedjelje, pete uskrsne. Nadovezuje se na onu krasnu metaforu u kojoj Isus govori o svojoj čvrstoj vezi s ljudima: Ja sam trs, vi loze… Bez mene ne možete učiniti ništa.

Vrlo jednostavna i snažna slika. Kao što loza ne može bez čokota, tako čovjek ne može bez Boga. Životni sok koji je potreban lozi dolazi iz panja. Taj sok bez kojega nema života zove se ljubav. U nastavku svoga tumačenja kojega nalazimo u današnjem evanđeoskom tekstu, Isus govori upravo o tom životnom soku, soku koji ponajprije povezuje. Čokot i loza su jedno, kao što je Krist kao glava i Crkva- udovi su jedno. Sok ljubavi prema Bogu povezuje ljude s Bogom i međusobno.

Zato nam se valja upitati o našem jedinstvu i zajedništvu. Izgrađujemo li zajedništvo ponajprije obiteljsko, a potom i zajedništvo Crkve odnosno svoga naroda. Često se očekuje da netko drugi prvi počne. Tako se onda brzo nađu i krivci za neslogu. Svi smo odgovorni i svi smo dužni graditi zajedništvo. Valja ne zaboraviti da nema pametne glave koja može posložiti rogove u vreći.

Sv. Ivan u svojoj poslanici, u samo nekoliko redaka koje čusmo, desetak puta govori o ljubavi koja dolazi od Boga. Zapravo svjedoči da je ljubav Božji atribut i Božji identitet. On svoje razmatranje temelji na Isusovom pozivu: Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas, ostanite u mojoj ljubavi. Ovo je zapravo Kristova zapovijed koja postaje čvrsti temelj čovjekova bića, istinsko vrelo radosti. Upravo u ovim Kristovim riječima o ljubavi mi kršćani iščitavamo svoj kršćanski identitet i svoje kršćansko poslanje. Dakle, mi koji se ponosimo svojim identitetom ne zaboravimo temeljnu istinu svoga bića a to je: naš identitet ističe iz vrela ljubavi Kristova Srca koje nam jamči potpunu radost, istinsku ljubav i pravo prijateljstvo.

Spomenuh na početku znanstveni skup o Identitetu Hrvata Boke Kotorske. Započeo je u Zagrebu, nastavljen s predavanjima u Tivtu a potom na brodu koji je plovio u krug zaljevom noseći sudionike toga skupa kako bi što bolje upoznali taj vrt Boke kotorske, vrt u kojemu se tako zorno iščitava identitet Boga i hrvatskog čovjeka, kao i svetački život naših blaženika i svetaca. Taj skup, prema želji organizatora i sudionika, spomenuh da su neki od njih danas ovdje s nama, stavljamo danas na oltar Gospodnji ovdje u katedrali sv. Tripuna s molitvama da on ne završi danas ovdje, nego da se nastavi i u Boki i u Zagrebu, u Crnoj Gori i Hrvatskoj, u srcima Hrvata i svih naroda, svih ljudi dobre volje koji žele u ovaj svijet implementirati ljubav, ne bilo kakvu ljubav nego onu izvornu ljubav Krista koji kaže: Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji, ako činite što vam zapovijedam: ljubite jedni druge. Isus koji je dao život, ima potpuno pravo to od nas tražiti. Srž ljubavi nije tražiti i dobiti, nego dati.

Kultura ljubavi, one ponizne i jednostavne, potrebna je i u ovo naše vrijeme, u kojemu smo svjedoci čudne civilizacije koju zastupaju, bolje rečeno silom nameću neki čudni ljudi koji se grčevito bore i napinju da dokažu da svijetu nije potreban Bog, da se može bez Boga. U Božji kod stavljaju svoje prste želeći ga promijeniti. I što se više upliću u Božje stvari, sve su nesretniji. S njima onda i svijet koji grade ili bolje rečeno razgrađuju, postaje ne samo nesretan nego i problematičan. Nije li istina da je svijet iz kojega je maknut Božji sklad i Božje zapovijedi nesretan i problematičan svijet?

Braćo i sestre! Čovjekov se identitet temelji na Bogu i njegovoj ljubavi. Čovjekov kod sreće leži u Božjemu srcu te se bez Božje snage i njegove milosti ne da ni iščitati niti tumačiti. Tu istinu je vrlo lijepo izrekao sv. Augustin: Za sebe si nas, Gospodine, stvorio i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi. Biti s Gospodinom, ključ je sreće. Sve drugo je nesreća. Nema sreće u udaljavanju od Boga nego se krije i otkriva u blizini Božjoj. Bl. Ozana, bl. Gracije, sv. Leopold bili su sretni jer su živjeli u blizini Božjoj, jer su se potpuno otvorili Duhu Božjemu i dopustili da ih Bog čisti i obnavlja.

Oni su kako reče sv. Augustin Povjerili prošlost Božjoj milosti, sadašnjost Njegovoj ljubavi, a budućnost Njegovoj providnosti.

Evo nam ključa za čuvanje svoga identiteta utemeljena na Kristovoj ljubavi. Njime se ponosimo i svijetom pronosimo radosnim žarom srca i duše, svjesni da svaki naš korak i svako putovanje samo je djelić puta prema Bogu. A prema Bogu ne idemo hodajući nego ljubeći, kako nas uči već spomenuti sv. Augustin. Zato neka svaki naš životni korak i svaka riječ bude prožeta Bogom koji je ljubav. Na tu nakanu danas posebno molimo, da naš život i zajedništvo budu utemeljeni na Bogu i Božjoj ljubavi. Amen.