Proslava sv. Antuna u Herceg Novom

U nedjelju 13. lipnja u Herceg Novom svečano je proslavljen blagdan sv. Antuna Padovanskog. U crkvi pri samostanu sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog tradicionalno je “Svetac svega svijeta” okupio svoje štovatelje iz Herceg Novog kao i hodočasnike iz Konavala, Mostara i Gabele koji su sudjelovali na tri svete mise koje je predslavio župnik don Siniša Jozić. Na jutarnjoj misi propovijedao je đakon don Damir Vrbešić koji svoj đakonski praktikum vrši u župi sv. Jeronima u Herceg Novom. U propovijedi istaknuo je sv. Antuna kao čovjeka snažne vjere u čijem se životu očituju: ponizna i vjerna ljubav prema Spasiteljevoj Majci, ljubav prema Svetome Pismu te njegova krjeposna čistoća.

Na popodnevnoj svečanoj misi župnik je u propovijedi istaknuo tri simbola sv. Antuna: Božju riječ, Dijete Isusa i potragu za izgubljenim. “Ovaj Božji ugodnik nije samo poznavao Božju riječ, nego ju je usvojio, propovijedao i nasljedovao. Valjalo bi od
sv. Antuna naučiti kako tu darovanu Riječ doživjeti kao izvor života koja tješi i hrabri, vodi i pokazuje put”, istaknuo je don Siniša. Osvrćući se potom na Antunovo čudesno viđenje malenoga Isusa propovjednik je nadodao: “Svi mi koji smo okupani krštenjem, pomazani krizmom ili svetim redom trebamo znati prihvatiti Isusa u naručje, ali i znati pružiti ga drugima. Biti zagledan u Djetešce znači utkati u život onu vjersku istinu da je Isus jedina ponuda i jedini smislen odgovor Božje ljubavi čovjeku”. Naposljetku je don Siniša progovorio o uobičajenim molitvama sv. Antunu kada vjernici nešto izgube: “Ovo je svetac kojem se rado molimo kada nešto izgubimo. Međutim, ne možemo samo na tom polju iscrpiti Svečev zagovor kako bismo dobili milosti i duhovnu korist. Kao njegova duhovna djeca radije bismo se trebali staviti pod njegovu zaštitu u molitvi za povratkom izgubljenog odnosa prema Bogu, jer bez Boga sve je unaprijed izgubljeno. Budući da se današnji čovjek gubi u vremenu i prostoru, neka nam sv. Antun pomogne da se pronađemo ˈu ovom kockanju ljudskomˈ (Ef 4,3) kao Božje dijete i kao Božje stvorenje. Pronaći najprije sebe u Bogu i prepoznati Božje vodstvo u Antunovu životu jedini je uvjet pod kojim se usudimo moliti za izgubljene stvari“.

Po završetku misnog slavlja, župnik je čestitajući blagdan uputio imendansku čestitku i onima koji nose svečevo ime. Upriličen je također blagoslov ljiljana i djece nakon čega je uslijedila procesija u kojoj su nošene relikvije sv. Antuna. Svečanost se nastavila zajedničkim druženjem u klaustru samostana. Neizmjeran doprinos svečanoj i dostojanstvenoj proslavi dale su kao i uvijek sestre milosrdnice koje su brinule oko raskošnog uresa crkve i svih potrebnih priprema za slavlje u samostanskoj crkvi. Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor sv. Jeronima.