Proslavljen blagdan bl. Gracije iz Mula
Župa Muo – rodno mjesto bl. Gracije iz Mula (Kotorskog) s radošću je i pobožnošću proslavila blagdan svoga najdičnijeg sina i omiljenog bokeljskog svetog zagovornika i čudotvorca. Blagdanu koji se na Mulu zahvaljujući papinskoj povlastici iz 19. stoljeća proslavlja 9. studenog, prethodila je duhovna priprava. Tri dana, od 6. do 8. studenog župljani i hodočasnici okupljali su se na svetim misama koje su slavljene na Blaženikovu oltaru i pred njegovim moćima sudjelovali u molitvi trodnevnice.
Trećeg dana trodnevnice, 8. studenog, župljani Ljubinko i Ivka Homen spomenuli se 50-te obljetnice svojeg kršćanskog braka. Tom prigodom, župnik don Robert Tonsati čestitao im važan jubilej, zahvalivši na nesebičnom služenju Crkvi koju njihova obitelj rado i s ljubavlju iskazuje, te uručio apostolski blagoslov sv. Oca Franje koji je za ovu prigodu stigao iz Vatikana.
Na blagdan, 9. studenog, prva sveta misa slavljena je u 5 sati ujutro, a zatim su uslijedile još tri mise koje su predvodili svećenici Kotorske biskupije: don Željko Pasković, don Ante Dragobratović i župnik don Tonsati, a kotorski biskup u miru mons. Janjić koji je bio i muljanski župnik, prisustvovao je jutarnjoj misi kao hodačasnik. Tijekom cijelog dana, brojni su vjernici, ne samo katolici, pohodili muljansko svetište kako bi se pomolili pred blaženikovim relikvijama. Svečanu misu u 16 sati predslavio je hercegnovski župnik, don Siniša Jozić u zajedništvu s drugim svećenicima biskupije.
U nadahnutoj propovijedi, don Siniša je upozorio da smo često u opasnosti da olako proslavljamo crkvene blagdane bez postavljanja važnih životnih pitanja koja se tiču naše vlastite vjere i vjernosti Isusu Kristu: „Blagdani su tu da nas probude, da nas potaknu na razmišljanje o tome koliko je mnoštvo ljudi koji su svoj život gradili s Bogom i zbog toga se nisu pokajali. Gledajući život bl. Gracije i njegov blagi pogled na oltarnoj slici u ovoj crkvi, ne može se oteti dojmu da se tu radi o čovjeku potpuno zaljubljenom i zagledanom u Isusa – Boga živoga koji nam se daruje u Presvetoj Euharistiji i žrtvuje se svakog dana na oltaru! Gracija je to dobro razumio i zato je sav bio za Gospodina.“ Blaženi Gracija nam svojim vlastitim nasljedovanjem Gospodina, svojom euharistijskom pobožnošću daje važne poduke koje su oslonci u kršćanskom životu, kazao je don Siniša. U prvom redu, uči nas da trebamo žudjeti za euharistijom, izvorom milosti i snage, i da moramo u sebi probuditi žar za njom kao neprolaznom hranom. Nadalje bl. Gracija uči nas da se moramo znati zaustaviti pred veličinom otajstva na kojem počiva cijela Crkva, te da se znamo istinski pokloniti pred tim otajstvom. Blaženi Gracija dobro znao da Euharistijski Krist nije neki simbol ili slika već živi Bog među nama, Mesija i Spasitelj koji nas svojim Tijelom liječi i hrani za život vječni.
Na završetku mise, mjesni župnik je prenio pozdrave i čestitke apostolskog upravitelja mons. Gjonlleshaja, te je čestitao blagdan svim župljanima, hodočasnicima, kao i imendan svima koji nose ime blaženika. Don Robert je zahvalio na pomoći oko pripreme proslave blagdana, kao i svima koji redovito sudjeluju u životu i radu župe te je duhovno i materijalno pomažu, posebno župljanki gospođi Nevenki Janović koja je i ove godine crkvi darovala novi par oltarnika s ručno izrađenom čipkom.
Ljubav i štovanje koju bokeljski puk iskazuje svojem omiljenom zaštitniku i ove godine, unatoč pandemiji i neizvjesnosti, bili su vidljivi u skrušenim molitvama pred njegovim oltarom brojnih hodočasnika koji su se pridržavali propisanih mjera opreza, te u zanosnoj pjesmi tijekom misnih slavlja. Zbog važećih epidemioloških mjera izostao je uobičajeno cjelivanje relikvije, a nakon mise otpjevan je blaženikov himan.
Blaženi Gracija, pustinjak Augustinskog reda koji se ubraja u svece štovatelje euharistije, zaziva se kao zagovornik u životnim nedaćama i nerješivim situacijama, zaštitnik je ribara i pomoraca, posrednik tjelesnog ozdravljenja, iscjelitelj ljubavi i narušenih međuljudskih odnosa, zaštitnik zaručnika i brakova, te posrednik dara roditeljstva. Njegovo tijelo je 1810. godine preneseno iz Venecije gdje je umro 1508. godine, te se do današnjeg dana štuje u župnoj crkvi u rodnom Mulu.