Svetkovina sv. Tripuna

Današnja svetkovina sv. Tripuna, svim vjernicima grada Kotora i cijele Kotorske biskupije, poziv je na zahvalu, proslavu i molitvu.

Zahvala. Danas zahvaljujemo Bogu što nam je dao milost i dar da na prvom mjestu uz „kapetana“ Isusa stoji sv. Tripun i poslužuje na brodu Kotorske mjesne Crkve. Tripunov dolazak u Kotor označio je novi „kurs“ ljudi Boke, zamah u okrenutosti prema Bogu koji ravna svim morima i svim životima.

Proslava. Danas slavimo svetkovinu svetca iz početka trećega stoljeća, svetca čije su moći stigle u Kotor početkom devetoga stoljeća, svetca koji svojom čudesnom moći i primjerom svijetli kao svjetionik koji usmjerava i pokazuje put.

Molitva. Danas molimo, ne samo za mornare koji morima putuju, nego molimo za sve, posebno za ljude ovoga grada, ove biskupije i ove zemlje, da na našim životnim morima bude što manje životnih oluja i zemaljskih muka, a jedna od njih je i pandemija koju proživljavamo kao i napetosti u društvu koje osjećamo. Molimo da u našim životima, obiteljima i društvu živi onaj isti duh koji je obasjavao život mladića sv. Tripuna i učinio ga svjetlom u svijetu.

Čovjek po svojoj naravi traži sreću i radostan je kada ju nađe. Sreća za kojom čeznemo može biti utemeljena na prolaznim stvarima, kao i na vječnim vrijednostima.

Sv. Tripun je gradio svoju sreću na Bogu i Božjim zapovijedima, na Božjoj riječi.

Današnja sveta čitanja pomažu nam prepoznati vrijednost i važnost principa koje je u život provodila obitelj sv. Tripuna, a potom i sam sv. Tripun kao dječak i kao mladić.

Prvo čitanje iz Knjige Ljetopisa govori o srdžbi koja se sručila na Judejce i Jeruzalem (2. Ljet 24,18-22). Razlog Božje srdžbe je taj što nisu htjeli slušati proroke koje im je Gospodin slao. Sveti pisac kaže: Nisu htjeli biti sretni, ostavili su Gospodina. Mladić Tripun je živio u obitelji koja je slušala Gospodina, koja je dobro znala da je sreća u Bogu. Sv. Tripun je uz oca i majku stekao sigurnost u ispravnu opsluživanju onoga što Stvoritelj traži od svojih stvorenja. Gledano zemaljski, sv. Tripun je izgubio sve, jer je izgubio život. No, gledano očima vjere, dobio je sve. I više od toga, jer je dobio sretnu vječnost.

Čovjek se veže za ono što vidi, što može opipati, što može unovčiti. Zato se često čuje uzrečica: Neka ima zdravlja i novaca. Sv. Tripun po uzoru na Isusa svjedoči drugačije. Njegovo svjedočanstvo života, njegov hrabri podvig vjere trajni je poziv koji odjekuje ovim gradom, cijelom Bokom, ovom zemljom Crnom Gorom, pa i šire.

Sinoć smo, u sklopu svečane Večernje slušali o životu sv. Tripuna. Jučer je Crkva slavila blagdan Svijećnice i razmišljali smo o ulozi svjetla u našem životu, svjetla koje ide pred nama i obasjava naše putove. To svjetlo je ponajprije Isus Krist, koji nam je darovan za prosvjetljenje naroda, svjetlo koje je obasjalo sv. Tripuna i učinilo ga navjestiteljem i svjedokom Svjetla svih naroda. Život ovoga divnog svetca nije tek neki svjetlosni bljesak u jednom danu ili dahu, nego je to istinski reflektor (rekli bismo današnjim rječnikom), koji svijetli svom snagom. Sv. Tripun je darovao Bogu svoju logiku, um i srce, sav svoj život. Ne jednu godinu ili jedan djelić svoga života, nego sve godine i sve pore života. Stekavši temelje vjere u svojoj obitelji nastavio je kroz život u istom stilu. Koliko li je važno da roditelji, da obitelj usmjeri korake svojoj djeci, daju im smjer i pomognu im izgraditi ritam kojim će dalje kroz život hoditi.

Sv. Tripun je imao sreću rasti uz takve roditelje, roditelje koji su mu dali duhovne temelje za život. Odatle je mogao krenuti dalje i postati čudotvorac, toliko moćan da su i đavli bježali i na sami spomen njegova imena.

Zadivljuje vjera ovoga hrabroga mladića. Bez sustezanja je rekao da je kršćanin,  po imenu Tripun i da dolazi iz Kampsade. Iako je znao zašto se od njega traži da se predstavi tko je, čijih roditelja, kojega roda i mjesta odakle dolazi. Ima li išta normalnije, ima li išta ljepše nego živjeti u društvu u kojemu bez imalo straha i srama možeš pokazati svoju legitimaciju – ID kartu. Tripun je odrastao u takvom društvu svoga užeg okruženja, ponajprije obiteljskoga, i želio je graditi takvo društvo. Igrao je otvorenih karata, bez kalkuliranja i osobnih interesa. „Ja sam kršćanin, a vi činite što hoćete“.

Bog je stao na Tripunovu stranu i nagradio ga bezbrojnim milostima i beskrajnim bogatstvom koje se ne može kupiti nego samo zadobiti dobrim djelima i svjedočanstvom vjere. Nije dopustio da ga išta otrgne od Krista Gospodina, koji je izvorno svjetlo za „prosvjetljenje naroda“, kako o njemu reče starac Šimun u jeruzalemskom hramu.

Sveti Pavao upravo o tomu govori u svojoj Poslanici Rimljanima (Rim 8,31b-39). Pavao svjedoči da ga ništa ne može rastaviti od ljubavi Kristove: ni nevolje, ni tjeskobe, ni progonstvo, ni glad, ni pogibao, ni mač… I to je potvrdio svojom mučeničkom smrću.

To je isto učinio i mladi Tripun. Nije dopustio da ga išta odvoji od Krista. Evo nam primjera, braćo i sestre. To je put kojim nam valja ići. Biti i ostati uz Krista. Izgraditi čvrste obiteljske stavove vjere na kojima će moći graditi buduće generacije.

Na ovim prostorima, često su se događali potresi koji su bili razorni. Naši su pređi uspjeli obnoviti razrušeno uz pomoć Božju, zahvaljujući dobrim ljudima i slozi bez koje nema ni sretne obnove ni sretne budućnosti. A znademo dobro da nema dobre budućnosti bez dobre sadašnjosti. U ozračju sadašnje priprave za život, u ozračju istinske ozbiljnosti i odgovornosti prema životu stječu se uvjeti za sretnu budućnost. U tomu pomaže duhovnost u čast sv. Tripuna koja je iznjedrila mnoge dobre i plemenite stvari vezane za ovaj grad sv. Tripuna i cijelu Kotorsku biskupiju, pa i šire. Jedna od njih je i bratovština Bokeljska mornarica koja je nastala iz duhovnosti i pobožnosti u čast sv. Tripuna. Ta duhovnost i pobožnost u čast svecu a na slavu Trojedinomu Bogu, istinski je orijentir i pomoć za izgradnju boljega društva i sretnije budućnosti. Zato je pitanje njegovanja i prakticiranje ove duhovnosti i pobožnosti puno važnije od pitanja: Čija je Bokeljska mornarica?

Posebno pozivam našu mladež, djecu i mlade obitelji: živite odlično, ozbiljno i odgovorno sadašnji trenutak da biste bili dobra budućnost. Ne zaboravite sv. Tripuna snažnoga zagovornika, čije se moći čuvaju u kotorskoj katedrali posvećenoj njemu na čast. Danas posebno molimo na tu nakanu, molimo za našu mladež i djecu, za mlade obitelji.

Braćo i sestre, molitva ima vrlo važnu ulogu u našem kršćansko životu i zato joj pripada posebno mjesto svakoga dana. Sv. Tripun nije među nama da pričamo samo o umjetničkim djelima koja je netko drugi izradio u njegovu čast. Trebamo se ponositi svim kulturnim nasljeđem, ali moramo se pobrinuti i za ono što ćemo mi ostaviti budućim generacijama. Kulturno nasljeđe je izvrsna platforma za naše djelovanje i nastavak njegovanja onoga što je proteklim generacijama bila svetinja. No, ne bi nam se smjelo dogoditi da komercijaliziramo te svetinje. Ne bismo smjeli dopustiti da iza sebe ostavimo prepirke i tenzije čiji je sv. Tripun.

Naglasio sam malo prije da je sv. Tripun nastavio tamo gdje su stali njegovi roditelji. On je išao dalje u ljubavi prema Bogu i zato je okrunjen krunom svetosti. To je put, to je ispravan put, to je modus i model kako se živi vjera. Zato je važno moliti i sve dati od sebe da nas ništa ne rastavi od ljubavi Kristove.

Ove relikvije koje častimo stavljaju nam pred oči izvrsno svjedočanstvo i primjer života koji nam valja nasljedovati. Sveto Evanđelje koje smo čuli tako zorno opisuje sv. Tripuna. Do kraja je sproveo u djelo Kristov poziv: „Hoće li tko za mnom, neka se odreče samo ga sebe, neka danomice uzima svoj križ i neka ide za mnom“. Ovo je legitimacija sv. Tripuna. Uzeo je križ i pošao za Isusom. Doslovno je shvatio Krista koji kaže: „Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi svoj život poradi mene, taj će ga spasiti“ (Lk 9,23-26).

Kako postići ovaj stupanj kršćanskoga svjedočanstva. Isus je sve dao za nas ljude. Sv. Tripun i cijele povorke mučenika, svetaca i blaženika odrekli su se svoga „ja“ – svoga ega, kako bi u njima živio Isus Krist koji nadahnjuje sve generacije. I mi smo pozvani dati sve. Ne gledati što ćemo uzeti nego što ćemo dati. To je put za sve ljude, za sve staleže, i za sva zanimanja. Činiti ono što razveseljava druge: moje ukućane, moje susjede, moje prijatelje. Kada to uspijemo imat ćemo sretno društvo, sretnu sadašnjost i sretnu budućnost. Sv. Tripune, moli za nas!

Kotor, 3. veljače 2022.

Facebook

Pinterest

Twitter

Linkedin