Kotorska katedrala, 4. veljače 2018.

Draga braćo i sestre, dragi štovatelji svetoga Tripuna!

Dopustite mi da na početku svoje propovijedi zahvalim na pozivu i da pozdravim prijatelja i domaćina, kotorskoga biskupa Iliju Janjića, braću u biskupstvu, sve svećenike, đakone, redovnike, redovnice, bogoslove i sjemeništarce, suradnike, dobročinitelje i narod Božji Kotorske biskupije.

Radost mi je pozdraviti predstavnike politike i kulture, sve gradonačelnike i načelnike te bokeljsku mornaricu, najstariju mornaricu na svijetu. Osobit pozdrav medijima koji prate ovu veliku proslavu sv. Tripuna.

Obraćam se srdačno vama, draga braćo i sestre. Došao sam iz Gradišćanske, Hrvatske manjine, vama ponosnoj Crnogorskoj, Hrvatskoj manjini, da vas pohvalim zbog vaše upornosti i da vas ohrabrim na vašem kršćanskome i hrvatskome putu. Vi ovdje u Crnoj Gori kao i mi u Austriji: imate dobre i korektne veze sa drugim nacijama i vjerama, pa želim posebni pozdrav uputiti vama vjernicima drugih vjera i nacija jer je Tripun stoljećima održavao dobru vezu katolika i pravoslavnih, posebno kod tradicionalnoga zajedničkoga kađenja moći.

Pitao sam vašega oca biskupa o čemu ja mogu danas propovijedati. Rekao mi je: «O svemu, dragi Egidije, pričaj samo ne o politici». A ja sam odgovorio. Majko moja, što ću sada? Ja sam baš spremio „političku propovijed. Rekao sam, biskupe, propovijedat ću o Isusu Kristu, jer je on bio i ostao najveći političar svih vremena. Kristovo evanđelje je življena politika koju bi svaki čovjek morao živjeti, a svaka država ugraditi u svoj ustav. Biskup Ilija mi je tada rekao, pa ako je tako, onda može.

Ovih dana se u cijelome svijetu mijenjaju vremenske prilike. Vi koji živite uz more, posebno mornari, kada slušate vremensku prognozu, znate da se čovjek mora pripremiti za sve vremenske prilike i neprilike.

Prije 1200 godina, kaže povijest, kad su Mlečani putovali svojim brodovima, nisu mogli predvidjeti sve ćudi mora. Kad su navalile velike bure i nevere Mlečani su se sakrili u Boku da bi ovdje našli privremenu zaštitu i za sebe i za tijelo sv. Tripuna. Kod svakoga novoga isplovljavanja, nemirno more je vraćalo brod nazad i to je bio znak Kotoranima i Mlecima da sveti Tripun želi ostati zauvijek u Kotoru što se je i dogodilo.

Dragi vjernici! I mi se susrećemo na našem životnom putu sa različitim nevremenima. Kao hodočasnici ovim svijetom moramo se kao vjernici i kao putnici dobro obući i opremiti za hod prema Kristu. Mi moramo biti kršćani u svakome vremenu i prostoru, i onda kada je lijepo i onda kada je ružno vrijeme, ondje gdje smo u većini i ondje gdje smo u manjini. Trebamo moći hodati i po suncu ali i po kiši. Moramo se znati nositi i sa ciklonama i sa anticiklonama bez obzira gdje i s kime živimo.

Lako nam je živjeti bilo na planini ili na moru, onda kada je lijepo vrijeme. Problem u životu nastaje kad dođe hladno, maglovito, zimsko, kišovito i olujno nevrijeme. Čovjek, a pogotovo vjernik uvijek mora imati opremu za sva vremena i prostore. Moramo uvijek ići dalje. U najtežim trenutcima moramo podignuti glavu i probijati se kroz svako nevrijeme. Zašto?

Kad su vjernici i svećenici postavljali pitanje poznatome austrijskome biskupu iz Innsbrucka, Reinholdu Stecheru, kako i u kojem pravcu ići prema Kristu u ovim teškim hladnim i bezbožnim vremenima, dobili su jednostavan odgovor. Kada ideš na posao ili na šetnju u planine, što tada poneseš sa sobom: Topao pulover-džemper-prsluk na se, dobre cipele podase i kišobran uza se. Ovako opremljeni uvijek krećite na vaš put.

Draga braćo! Prvo, ako na sebe obučemo pulover-prsluk ljubavi prema Bogu, a posebno prema čovjeku to će grijati tvoje tijelo i ni jedna hladnoća neće doprijeti do tvoga srca i tijela. Ako se obučeš dobrim djelima prema siromasima, bolesnima i napuštenima ti si svoje tijelo ogradio i obukao djelima ljubavi i ni jedan vjetar zla neće prodrijeti u tvoju dušu i u tvoje srce. To je ona prava i življena Vjera na djelu.

Drugo. Kada krećeš na put tada nosi kvalitetne, dobre i čvrste cipele. Sa dobrim cipelama moći ćeš gaziti i blato i snijeg, i kamen i prašinu. Čvrsto ćeš stajati na svojim nogama i u svojim cipelama. Ako stojiš čvrsto u svojim cipelama to je znak da si dobro ugazio i to duboko u svoju vjeru i Crkvu koja ti je zacrtala siguran put, koji je istina nekada krivudav i trnovit ali je uvijek u konačnici uspješan.

Ne možemo mi cijeloga života hodati u ljetnim papučama ili u štiklama, to znači živeći površno, na visokoj nozi i smiješnoj peti. Nitko normalan neće na put krenuti sa ovakvom obućom. Još gore je, ako mislite braćo da možete hodati u tuđim cipelama. Svatko od nas ima svoju cipelu, svoj broj, svoj put, svoju Vjeru, svoj jezik, svoju kulturu, svoju povijest.

Dok smo bili djeca vidio sam kako siromašna djeca uzimaju obuću svoje starije braće pa se šetaju oko kuće. Krenu korak dva i padnu na nos ili im obuća spadne s nogu pa ostanu potpuno bosi u snijegu. Svatko od nas mora imati svoje cipele: seljak, radnik, liječnik, odvjetnik, političar, učitelj, žena, muž, dijete, student, svećenik, biskup pa i Sveti Otac Papa. Kako bi to bilo da ja sada kao biskup obučem ženske štikle i dođem ovdje na oltar. Ne samo što bi se vi meni smijali i što bih ja bio veliki čudak, nego je problem što ja ne bih znao hodati u štiklama.

Draga braćo, moramo imati stabilnu cipelu, svoju stabilnu i čvrstu vjeru i s njom hrabro gaziti kroz život i to svatko sa svojim cipelama i talentima koje nam je Bog dao. Tko stoji čvrsto u svojoj cipeli, što znači i duboko u svojoj vjeri, taj može široko pustiti svoje grane i taj je uvijek otvoren za druge i drugačije. Čuvajte ovu vašu različitost u slozi i jedinstvu! Različitost je vaše pravo Kotorsko bogatstvo, koje može biti dobar model življenja, našoj a ubrzo i vašoj Europi.

A treći dio opreme za put je kišobran. Evo, ja sam u ruci iz Austrije ponio velik kišobran. Spremio sam se za izvanredne okolnosti. S njim se mogu pokriti, iza njega se mogu sakriti, na njega se mogu nasloniti ali s njim se u samoobrani, kažu žene, može dobro i udariti.

Mi se kao vjernici moramo pokriti kišobranom molitve, strpljivosti, pobožnosti, ustrajnosti i otvorenosti kako nam nevrijeme ne bi naškodilo.

Ja sada molim svoga brata biskupa Iliju da kao dobri pastir u jednoj ruci, dok nosi štap, neka ustrajno u drugoj ruci nosi kišobran, posebno u teškim vremenima svoga naroda i biskupije. Raširi ga nad ovom lijepom zemljom Crnom Gorom, raširi ga nad svojim vjernicima Kotorske biskupije, markiraj ga i registriraj kao brend. Neka to bude hrvatski kišobran sv. Trifuna. Pod Božjim kišobranom ima mjesta za svakoga čovjeka. Kišobran sv. Tripuna je namijenjen uvijek za dvije osobe. To je ekumenski kišobran pod kojega može stati i katolik i pravoslavac, i Tripun i Trifun. Dragi biskupe, ja vidim da ti imaš lijepu staru Tripunovu katedralu, ali nemaš što ja imam, Tripunov kišobran pa ti ga želim danas svečano pokloniti. Raširi ga i čuvaj pod njim svoje vjerno stado!

Dragi vjernici! Sretan sam što ste vi, Bokeljski Hrvati kao i mi Gradišćanski Hrvati, nešto posebno u svojoj Domovini, most dijaloga i suradnje te zlatna nit ljubavi među velikim narodima ove zemlje u kojoj živite.

Ja sam kao Hrvat Austrije, u osamnaestome koljenu, jako ponosan na vas da ste kao manjina doprinijeli samostalnosti države Crne Gore. Ja vas molim, budite kao i mi uvijek naslonjeni na matičnu domovinu Hrvata, koja vas podupire kao manjinu i koja ovu vašu državu, unatoč nedavnome ratu, neprestano vuče prema Europskome putu. Kad smo sami ne možemo ništa, a kad smo zajedno možemo sve. Postanite što prije Europska država!

Svi ste pozvani, a posebno vi Hrvati i katolici ove biskupije, da gradite zajedništvo i da štitite svoje političke, kulturne i vjerske predstavnike. Nema vam budućnosti ako se budete cijepali i dijelili. Ostavite interesne grupice po strani: ujedinite svoje snage za opće dobro. Kad vuk hoće uništiti stado on ga prvo uznemiri, podijeli i onda sustavno bez muke kolje, jednu po jednu ovcu. Zbijte redove oko svoje stoljetne kulture i Tripunove biskupije koja vas je očuvala na ovim prostorima. U kolu sv. Tripuna, najstarije mornarske bratovštine, ima mjesta za svakoga plesača. Držite se čvrsto za ruke, plešite, pjevajte i radujte se svakome plesaču. To kolo ljubavi i jedinstva koje smo vidjeli prije svete mise ispred katedrale, živite praktično u svagdanjem životu. Ne dajte se ni utopiti ni potopiti u moru života, jer ste vrijedni dragulj lijepoga Jadrana. Bokelji, vi ste, ne samo u Boki nego u cijelom svijetu, ponos Hrvata i neprocjenjivo blago Katoličke Crkve. A da ste ponos Hrvatima i Crkvi, potvrđuju vam 10 vaših blaženika i svetaca na čelu sa sv. Leopoldom Mandićem i bl. Ozanom Kotorskom.

Upravo ovo razmišljanje želim završiti sa današnjim evanđeljem u kojem se Krist pojavljuje kao živi triptih: U sredini stoji Isus, kao molitelj, na jednoj strani je Isus koji propovijeda i naviješta, a na drugoj strani Isus koji liječi. Triptih nebeskoga Krista, a tako i zemaljskoga čovjeka ima svoju snagu i moć u molitvi. Sklopljenim rukama i klečeći na koljenima možemo naći pomoć i s kojom ćemo se moći oduprijeti svim burama i neverama ovoga svijeta i prostora. Ako budemo molili kao Krist u osami, mi ćemo moći hrabro gaziti ovu zemlju blata i kamena. Zato ustrajmo u molitvi!

I vi braćo s radošću propovijedajte i naviještajte evanđelje, nosite ga uvijek u torbi kako kaže Papa Franjo, a živite ga u srcu, te ga imajte s radošću na vašim ustima. Kaže sv. Pavao u 2. čitanju, jao meni ako ne propovijedam evanđelje. Ali braćo, vjera bez djela je mrtva. Mi svi koji smo kršteni, i katolici i pravoslavni i drugi, pozvani smo da izađemo iz svojih kuća i bunkera izolacije te propovijedamo Krista svojim životom i djelima.

Treća slika i poruka evanđelja ove nedjelje je: Izađimo na trgove i samotna mjesta, budimo tamo liječnici ljudima! Tješite žalosne, liječite bolesne, hrabrite uplakane, pomozite siromasima i nevoljnima! Ne nanosite rane i boli jedni drugima nego vas molim, liječite rane i boli jedni drugima kako tjelesne tako i duševne. Pokažite svoje čojstvo na djelu. Budimo bratu brat i sestri sestra, sve jedno kojeg je naroda, jezika, boje i vjere!

Čuli ste sada u evanđelju kako izgleda Kristov triptih: molitva, propovijed i liječenje, a čuli ste u mojoj propovijedi kako izgleda biskupov triptih: topli pulover-džemper-prsluk, dobre, čvrste cipele i širok, otvoren kišobran. Oba triptiha pripadaju kako nama, tako i vama.

Draga braćo! U grb ovoga grada ugrađene su dvije riječi „Fides et Honor – Vjera i Čast.” Želim ovo svoje razmišljanje završiti baš ovim riječima koje je živio mučenik Tripun. Unatoč svim mučenjima nije izdao svoju kršćansku vjeru i čast. Umro je časno kao kršćanin, ali ne kukajući i plačući nego moleći i pjevajući. Svoje patnje i svoje životne muke pretvorio je u pjesmu Bogu.

Dragi moj narode, po zagovoru sv. Tripuna i Trifuna neka vas, vaše obitelji, ovaj vaš prekrasan grad Kotor i drevnu Kotorsku biskupiju čuva dobri Bog. Ne dopustite da vas bilo koje nevrijeme istrgne i odnese iz ove Bokeljske uvale u kojoj se skrasio Božji mučenik sv. Tripun. Ostanite zauvijek vjerni i časni Tripunov narod, kako u dobrim tako i u lošim vremenima, a to ćete kao kršćani najbolje ostvariti, noseći topli pulover-džemper-prsluk, dobre, čvrste cipele i širok, otvoren kišobran! Ne zaboravite u svakodnevnici kao Isus moliti, propovijedati i svjedočiti evanđelje te liječiti rane svoga bližnjega! Tako neka bude — Amen.

Facebook

Pinterest

Twitter

Linkedin