Zahvalni govor mons. Štironje u prigodi oproštajne mise zahvalnice

Kotor – Katedrala, 4. ožujka 2023.

Zahvalni govor mons. Ivana Štironje, u prigodi oproštajne mise zahvalnice za biskupsku službu u Kotorskoj biskupiji.

Draga braćo i sestre! Hvala vam svima: vama subraćo u biskupstvu, vama subraćo u misništvu, vama sestre redovnice, hvala svima vama koji ste došli na ovo misno slavlje bez obzira na vjeru i naciju, uvjerenje i opredjeljenje. Neka Bog usliši naše zahvale i molitve, naše zajedništvo i prijateljstvo.

Na ovo misno slavlje nikoga nismo posebno zvali niti smo imali neke službene pozivnice. Nisam želio ništa spektakularno niti posebno. Želio sam jednostavno, kao što sam ušao na široka vrata ustoličenjem u ovoj katedrali sv. Tripuna, prije nepune dvije godine, tako isto izaći na široka vrata, bez skrivanja, spreman izvršiti odluku Crkve i dekret pape Franje.

Ovim sam, dakle, euharistijskim slavljem želio reći Trojedinom Bogu hvala, kao i nebeskoj Majci Mariji, Majci Crkve, svim nebeskim ugodnicima na čelu sa svecima i zaštitnicima Kotorske biskupije. Želio sam zahvaliti svima vama dragi vjernici Kotorske biskupije na čelu sa svećenicima, u zajedništvu sa sestrama redovnicama. Hvala vam na molitvama i suradnji za spasenje naših duša, za dobro Crkve, društva i svih stanovnika ove zemlje.

Kad zahvaljujem vjernicima Kotorske biskupije, ne mogu ne zahvaliti, posebno, ministrantima, čitačima, pjevačima, vjeroučenicima, prvopričesnicima, krizmanicima, bolesnicima, starijima i bolesnima, i svim ostalim aktivistima i moliteljima kojima je stalo do svoje zajednice i koje brine život i opstanak naših župnih zajednica u ovoj biskupiji i ovoj zemlji. Budite i ostanite sol zemlje i svjetlo svijeta, na što nas sve poziva naš učitelj i spasitelj Isus, čije se muke ovih dana korizme posebno sjećamo.

Crkva katolička u ovoj zemlji ima itekako važnu ulogu u svim segmentima društva, kako u prošlosti tako i danas. Zato budite ponosni, hrabri, te poput sv. Tripuna, našega nebeskog zaštitnika i čudotvorca – ne bojte se i nemojte se sramiti svjedočiti svoj kršćanski i nacionalni identitet o kojemu svjedoče i brojne naše crkve, građevine i cijeli gradovi.

Znademo dobro da Katolička Crkva u Crnoj Gori, uz Kotorsku biskupiju ima i Barsku nadbiskupiju. To su zapravo dva paralelna i jednakopravna krila koja skladno djeluju. Bogu hvala, neka tako i ostane! Zato bih želio zahvaliti i vjernicima Barske nadbiskupije na čelu s nadbiskupom Rrokom te svećenicima i sestrama za svekoliku suradnju i otvorenost.

Zahvaljujem svim ljudima dobre volje, ne samo ovoga grada i gradova Boke i Kotorske biskupije, nego i svima onima koje sam susretao, bez obzira na vjeru i naciju, uvjerenje i opredjeljenje. Zahvaljujem odgovornima na svim razinama gradova i države, bez obzira na razinu i funkciju u društvu, politici i kulturi.

Zahvaljujem predstavnicima raznih država koje sam susreo u ove protekle dvije godine i koji su željeli čuti naš glas: naše radosti i poteškoće, prijedloge i poglede. Ovdje su veleposlanik Republike Hrvatske gospodin Grubišić te generalna konzulica gospođa Lončarević koje iskreno pozdravljam i iskreno im zahvaljujem za sve ono što čine za dobrobit svih građana Crne Gore, a napose za pripadnike hrvatskoga naroda. Zahvaljujem svim udrugama, društvima i drugim organizacijama i zajednicama osobito onima koji su bili otvoreni za suradnju, bez obzira s kojim predznakom nastupaju: katoličkim, hrvatskim ili nekim drugim nacionalnim i vjerskim.

Kratko, hvala svima, uz molitve i želje da vas prati blagoslov Trojedinoga Boga i zagovor svih Božjih ugodnika.

Obećavam da će vas pratiti moje misli i molitve, a vama posebno preporučam da molite za svećenstvo i redovništvo, kao i za nova duhovna zvanja. Posebno molite za što skoriji izbor novoga i dobroga kotorskog biskupa.

Na kraju bih želio reći sebi i poručiti vama, i svima onima kojima me Crkva šalje: čuvajmo zajedništvo, živimo u miru i ljubavi; ljubimo Boga svim srcem, svom snagom, svim umom svojim, a bližnje kao same sebe. Tako ćemo biti blagoslovljeni svi mi, naša sadašnjost, i budućnost.

Idem iz Kotorske biskupije, ali ostajem u mislima i molitvama s vama. Odlazim na drugu stranu Jadrana, krajnji sjever – u Istru, gdje ću, kao i ovdje, nastojati biti, kako rekoh na dan preuzimanja ove biskupske katedre, pastir, otac, brat i prijatelj. Molite da to obećanje izvršim kao pastir Porečke i Pulske Crkve.

Bog neka bude i ostane s vama. Do ponovnog nekog susreta! Doviđenja.